KRIŽEVAČKI VLADIKA

Poslanica za Božić 2016. Slava vo višnih Bogu i na zemli mir, vo čelovjecjeh blagovolenije! (Lk 2, 14) Slava Bogu na visinama, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim! Ovim radosnim anđeoskim pozdravom, dragi vjernici Križevačke eparhije, dolazim u vaše osobne i obiteljske betleheme i zajedno s vama radujem se Djetetu koje se rodilo u betlehemskoj štalici – malom Isusu, Bogu koji je postao čovjekom. Opet i opet svake godine u ovo sveto božićno vrijeme mi vjernici proživljavamo u duši, na otajstven način, događaje koji su se prije više od 2.000 godina dogodili u Betlehemu, malom mjestu pokraj Jeruzalema. Događaji su to puni sadržaja i značenja za svakoga čovjeka i za cijeli ljudski rod.Tko od nas ljudi svojim umom može shvatiti neshvatljivu tajnu – Bog koji je neizreciv, neshvatljiv, nevidljiv i nedokučiv odlučuje postati čovjekom, izjednačiti se sa svojim stvorenjem, primiti ljudsku narav, proživjeti s nama na zemlji 33 godine, žrtvovati se za nas na drvetu križa, pobijediti smrt uskrsnućem svojim i vratiti se na nebesa odakle je sišao, gdje je svima onima koji ga prihvate i po njegovim uputama žive pripravio mjesto. Spustio se među nas u Nazaretu, u kući Joakima i Ane i njihove kćeri Marije, zaručnice Josipove. Od ljudi tu tajnu znala je samo Marija, a od anđela Gabrijel, poslanik Božji. Izvanredni zahvat Božji u ljudsku prirodu. Duh Sveti na djelu. Marija sve to ne shvaća svojim ljudskim umom, ali srcem prihvaća. Ona uzvjerova. I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. I počela je ovdje na Zemlji avantura jedinorođenoga Sina Božjega. Pa u što se to On upustio? Treba li mu to? Pa on je vječni Bog, u samome sebi savršen i sretan da sretniji ne može biti. Zar ovdje na zemlji može što više očekivati? Zna li On što ga sve čeka? Zna on sve: i da će ga majka nakon devet mjeseci nositi 120 km daleko prema Betlehemu, da tamo u Betlehemu u samome mjestu za njegovu majku i oca neće biti konačišta, da će biti primorani skloniti se u jednu štalicu na betlehemskim poljanama, da će upravo tu, a ne u nekom toplom domu, doći na svijet i prvi put svojim očima ugledati majku Mariju i oca Josipa, da će prvi put od čovjeka dobiti cjelov, da će u toj štalici prvi put od svoje majke čuti: Dijete moje drago! Isuse moj mili! I prvi put primiti majčino mlijeko. I opet glasnici s neba, ali ovaj put ne jedan nego njih na tisuće. Složno, milozvučno ori se pjesma nad betlehemskom štalicom: Slava Bogu višnjemu, mir na zemlji ljudima! Taj mironosac upravo se rodio i svoje male ručice ležeći u jaslama uzdiže prema nebu i hvali Boga Oca koji ga prije devet mjeseci posla na zemlju. Što to mi čujemo? Kakva je ovo pjesma? Takvu pjesmu još nikada nismo čuli – jedan drugome govore pastiri. Baš uživamo u ovom koncertu! Makar nam je ovdje hladno, ostat ćemo na ovom koncertu čitavu noć. Pa i mi ćemo se pridružiti i Boga slaviti. Kakav bi to bio znak? – pitahu se pastiri. Najedanput ih obasja svjetlo i čuše glas anđela Gospodnjega: Mir vama! Ne bojte se! Radujte se zajedno s nama anđelima! Poskakujte od veselja! Bog želi baš vama pastirima javiti najradosniju vijest koju ste ikada čuli. Tu u blizini, u onoj vašoj štalici kamo se sklanjate rodio vam se Mesija – onaj koga su vaši pretci stoljećima očekivali. Dogovoriše se što će Djetetu ponesti na dar i potrčaše prema štalici. Otvoriše drvena vrata i

gle – baš kako im anđeo malo prije reče: u jaslama leži dijete, a nad njim nagnuti njegova majka i otac. Pristupiše bliže da pogledaju to čudesno dijete – svoga Mesiju. I ispripovjediše roditeljima što im anđeo Gospodnji reče. Mi smo siromašni pastiri, pa primite od nas ovaj skromni dar: najljepše janje što smo ga mogli izabrati, malo mlijeka i sira i koricu kruha. Dobro će vam doći. I nakon posjeta vratiše se pastiri svom poslu i sutradan radosnu vijest razglasiše po Betlehemu. I obistini se tako riječ proroka Miheja: Ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževinama u Judeji, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom. I prorok Izaija u davnini klicaše: Dijete nam se rodilo, sina dobismo! Proučavahu ove proročanske riječi mudraci na Istoku i jednoga dana na nebeskom svodu ugledaše neobičnu zvijezdu, najveću i najsjajniju koju do sada vidješe. I prepoznaše u njoj znak Božji. Natovariše na svoje deve sve što im treba za put i krenuše u pravcu zvijezde. I put ih dovede do judejskoga grada Jeruzalema. Gdje je novorođeni kralj židovski, u kojoj ulici stanuje? – pitahu oni stanovnike grada. Htjeli bismo ga vidjeti, njemu se pokloniti i svoje mu dare darivati. Čuo i kralj židovski Herod da su u grad stigli neki stranci i da se raspituju o novorođenom kralju. Brže bolje sazva on viđenije svećenike i s njima poznavatelje starih proroka da mu kažu što Pisma pišu. Rekoše mu: Mihej kaže da se taj novi kralj ima roditi u Betlehemu. Pozove zatim Herod trojicu stranaca i uputi ih u Betlehem: tamo ćete naći to dijete – budućega kralja. I tako bi. Opet vođeni zvijezdom stigoše do Betlehema i nađoše tamo kuću u kojoj stanovahu Josip, Marija i njezino dijete Isus. Kako to i priliči novome kralju se pokloniše i podariše svoje dare: zlato, tamjan i smirnu. I puni radosti vratiše se oni u svoju domovinu na istoku. A mali Isus sa svojim roditeljima, da bi spasio svoju glavu od krvoloka Heroda mora uskoro u emigraciju, u zemlju egipatsku. A kad je opasnost po dijete prošla, vratiše se oni u Nazaret, gdje je Isus odrastao i napunjao se mudrošću i milost Božja bijaše na njemu. Tako nas o ovom događaju rođenja Sina Božjega izvijestiše evanđelisti Luka i Matej. To nam preko njih sȃm Bog objavljuje. I kako se postaviti prema svemu tome? Da li ostati ravnodušan? Božić kao Božić. Neradni je dan. Škola ne radi. Naći će se toga dana nešto bolje za pojesti i popiti. Djeca će opet dobiti neki dar. Jedni drugima će čestitati Božić – onako, čisto formalno. Svugdje Božić prisutan, a najmanje u srcu čovjeka. Pa sȃm Sin Božji dolazi među nas! Pa, ljudi Božji, da li vi shvaćate da On dolazi ovamo dolje radi svih nas. Želi u nama obnoviti sliku Božju. Želi nas izvući iz ponora grijeha u koji upadosmo. Želi nam vratiti ljudsko dostojanstvo. Želi nam podariti mir: mir u duši, mir u obiteljima, mir među narodima. Čovječe, ako to ne shvaćaš, onda si promašio svoj život. Što imaš od svoga života, ako Bog nije u tvome srcu? Tko te može odvatiti od ropstva alkoholu, cigareti, kocki, drogi, novcu i drugim idolima? Tko ti može povratiti istinsku slobodu Sinova Božjih? Nitko od ljudi. Izliječiti te može samo Onaj koji se radi tebe utjelovio, rodio, žrtvovao na križu i uskrsnuo. Oslobođenje od robovanja može ti podariti samo Onaj koji te ljubi; koji te ljubi i onda kada tu ljubav ne zavrjeđuješ. Isus Krist taj je osoboditelj. Isus Krist jedini ti je istinski prijatelj i brat tvoj. Pa zar biti nezainteresiran za sve to? Zar ostati i dalje u jadu i nevolji? Nikako. Prihvatit ću Krista svim srcem, njega kao Učitelja slušati i kroz ovozemni život dati se od njega voditi. Samo u takvom raspoloženju ima smisla pjevati Roždestvo tvoje, Hriste Bože naš...Radujte se narodi kad čujete glas, da se Isus porodi u blaženi čas...Narodi nam se Kralj nebeski... Svim vjernicima Križevačke eparhije, svim kršćanima, neka mali Isus, Božić naš, donese svoj mir u punoj radosti djece Božje. + Nikola Kekić, vladika križevački