ZBORNIK M U Z E J GODINA II.

A

GRADA

KOPRIVNICE

KOPRIVNICA, TRAVANJ 1947.

SVEZAK 1. (4.)

POGLED NA JELAČIĆEV TRG (PRIJE 1 RG SV. KRltA) U KOPRIV NICI OKO GODINE 1882.

:.: : . . .

. ,. . ~:. "7: ','

• . . . .. . .

:~

0_ '

-

'.

.....

o.

(FotO-S1Zim./;a, v l astništvo Drž _ /;ollzervat oTskog zavoda, Zagl-ebj_

Ugao kuće na slici lijevo je bivša Šajerova kuća (vlasnici: Demetrović, Goldšmid Mavro i Fuks David, godine '1896. Spitzer Hinko, godine 1897. Švarc Marko i Fanika, godine 1911. Šajer Josip i Milan. Dio kuće desno na slici je bivša Kovačevićeva kuća (na mjestu ove kuće bila jt • kuca vlastništvo grada Koprivnice (broj đ) u kojoj su bile smještene mesarske radnje). Današnju kuću dali su sagraditi Semeraj Dragutin i Aurelija udata Kilik, (vlasnici: godine 1908. udova Marija pl. Pisačić, godine 1916. Kovačević StJepan i Matilda, godine 1942. Krušnjak Zlata i Ferković Milka). U pozadini u sredini slike kuća u kojoj je već 1859. godine bila gostiona, kako je to naz!lačeno u katastrainoj mapi grada Koprivnice. Na mjestu Ove kuće podignut je bivši hotel Križ, danas Djački konvikt. (Godine 1883. bili su vlasnici stare kuće: Keglević Bara, godine 1883. Knorcer Amalija, godine 1887. Jliaš Ilka, godine 1889. Hiršl Mavro i josipa, godine 1937.-1941. Taus Frida, Hiršl Slava i Šajer Elza.) U sredini trga, ispred svratišta, vidi se stari križ koji je odstranjen povodom asfaltiranja trga, a po kome križu je hotel dobio ime "Hotel Križ".

Popis umrlih svjetovnjaka pohranjenih u kripti franjevačke crkve u Koprivnici od godine 1747. (Nastavak 2). 1759. Sept. Domina Maria Anna Inclyti general. Varas. Capitanei Camptecht uxor. Item eodem die. Franciscus Kenczinger duorum mensium proles. 1759. 2Sl. Decemb. Domina Anna Fristin nata Kengyeliana. 1760. 1. Feb. Domina Anna Klassanin. 1760. 16. Feb. Incriptatus est ad criptam P. P. Dominus Ladislaus Rogar Pellio Caproncensis. 1760. 23. Martii. Perillustris Dominus Ladislaus Kengyel. 1760. 26. Martii. Perillustris ac generosus Dominus Franciscus Kengyel Inclyti generalatus Varasdinensis Capitanćus. 1760. 28. MartU. Domina Marianna Steiberin Inclyti general atu s Varasdinensis Actuarii conthoralis. 1760. 2. April. Dominus Protasius Scbiessl Aedificiorum scriba. 1760. 6. April. Joanna Spectabilis Domini Artholeriae Capitanei filia. 176·0. 7. April. Spectabilis Domina Rosina Schulczin Dni Spectabilis Artholeriae Capitanel conthoralis. 1760. 2. Maii. Dominus Franciscus Xaverius Steiber Inclyti generalatus Varasdinensis Actuarius, 1760. 2. Julii. · Georgius ' Habianecz civis Caproncensis. 1760. 2. Oct. Coirnanus convEntus Famulus. Item 18. Novem. Mariana Dni Jacobi Lamprecht Inclyti generalatus Varas. Capitanei Filia. 1760. 16. Decem. Domina Rosalia Demerin per multos annos confraternitatis Francis ci solicita Mater. 1761. 5. Martii. Domina Susana Hochenreitterin nata Jakopichia.na. 1761. 9. Maii. Domina Catharina Sanderin Dni Leonardi uxor. 1761. 24. Aug. Domina Johanna C1:ankin. 1761. ] l. Sept. Domina Emerentiana Kanczlerin. 1762. 17. Feb. Domina Maria Anna Desternakin, generalatus Varasdinensis Capitanissa. 50

1761. 12 April. Domina Francisca Radinkovich Domini Vibiliorum Praef(cti Conthoralis in Cripta P. P. et Fratrum. 1763. ll. Maii. Aloysius Josephus Keinczinger trium Mensium. 1763. 14. Junii. Domina Maria Suzana Canczlerin. 1763. 16. Sept. Domina Genofeva Kunichin Inclyti generalatus Varasdinensis Capitanissa. 1763. 23. Oct. Spectabilis ac Perillustriss Dominus Bernardus Martinus de Franck Inclyti generalatu s Varasdinensis Belli Comm issarius et Syndicus Contus Caproncensis Apostolicus. / 1763. l ·ma Decem. Domina Marianna MilIhofferin Dni Auditoris stabalis ConthoTalis in' Cripta Patru m et Fratrum. 1764. 15. Maii. Theresia Reitterin Inclyti gener~latus Varasdinensis Comisariatus officialls Filia. .1764. 17. Novembri. Perillustris ac Generosus Dominus Je,sephus Carolus de Heippl Inclyti Gnratus Varasdinensis, ac Regiminis Sancti Georgij Auditor. Causarum, in Crypta SS. Salvator. 1765. 9. Januario. Gnrosus Domin. Joannes Michael N. fonrerius inter Equ·ites. 1765 .. 14. Februario. Dominus Micbael Lederer coriarius Marpurgensis. 1765. 27. Febr. Domina Eleonora Spitalerin Archolarissa. 1765. 29. Maii. Bernardus Dni Bellicommissariis fHillS. 1765. 6. Julii. Illustrissimus Dominus Nicolaus de Kengyel Inclyti generalatus Varasdinensis generalis Major in Crypta SS. Salvatoris. 1765. 28. Julii. Domina Francisca Gregorich Inclyti gelleralatus Varasdinensis Capitanissa in Crypta PP. et ffrum. 1765. 20. 8bris. Paulus Creitz Domini Syndici conventus Caproncensis in crypta PP. et ff . - 1765. 6. Decemb. II1ustrissimus Dominus Carolus de Schreckinger S. R. J. Eques de Inclyti generalatus Varasdinensis Militiae equeatris Vice collonelus in Crypta S. S.; Salva' toris. ( Nastavit će se).

·

/

"'

,

ž ena iz Vh'ja (J.-ol a?' Đ !l r(l e vac). R eprod'llkcij(l CI/,-v Clrela . (E tll og?"(lf.~l
Ars c?lovićevo g

M uškarac iz Virja (k otar Đu rđevac). R eprod ukcija a/w arelCl . (Etnografski 'muzej, B eograd. I n ven ta?' bL 3801).

Arsenovićev og

Obje su ove slike no šnja u Virj u negdje iz 60-ih godina prošloga st o ljeća - prikazuju' dakle stanje pred neko 80 god . Izradio ih je u akva relu ]'>lik o J" A rsenov i ć, poznat osim ostaloga kao zanesen i ustrajan izrađivač akvarela tada šnjih narodnih nošnja mn ogih južnih Slave na, pa i mnogih hrvatskih (v. Narodna Starina, V·1923. ) Čitav se album takovih njegovi h akvarela, od neko 300 komad a, nala zi u posjedu Etnografskoga mU:leja u Beogl adu i susretljivo1.ću uprav e muzeja ovdj e su reproducirane go rnje snimke. U tom su Ars e novićevu albumu i dva akvarela (muškarac i že na s oznakom "Set G eo rgen" - š to bi imao biti Đurđevac (i po redu ~ se nalaze neposredno uz gornje virovske nošn je). Tu nasli ka ne n oš nje nisu međutim nikako iz Đurđevca , nego posve nedvojbeno negdj e iz dalm atinske Zago re - i samo je nekom om aško m došlo i me Đurđevca na te listove. I tako ostaju u Arsenovi ćev u albumu jed ne ove d vije noš nj e iz Podravine, koje prikazuju bar jednim dijelom vj erno tadašnju vi rovsku llošnju (pola seosku pola malog radsku ). N eke su pojedi nosti vjerojatno r J đene šablonski, kako je Arse nov ić i ina če znao či n iti na svojim akva l elima i kako se vidi iz poredbe nizova takvih akvarela, pa i onih iz Hrvatske (gdj e su na pr. na likOVima iz r azličn i ll kra je va posve jed nake fasone či žm e ili cipel e, šeši ri, lula itd. kao na ovoj muškoj figuri iz Virj a, ili jednaka bijela p e ča že na, nevje štu oblikova na kao ovdje na glavi ženske figure itd. Ostalo je zacijelo vjernije sli kano - na pr. crven že nski p fs luči ć i pregača, napos e pak duga kabanica kao "menten" modra, ukra šena motivima od očito prišivenih svjetlijih gajta na, optočena vunom ili krznom . Nema sumnje da oba lika prikazuju opremu tadašnjih imućnijih Virovaca.

51

~

Zivot

•

l

rad Josipa

Vargovića

Koprivnica, i ako je jedan od najstarijih gra- snika Frana Galovića. Došao je već za ranog djedova Hrvatske, ne može se baš podičiti ljudima tinjstva u Koprivnicu, nakon što je svršio trivi;alku koji bi u povijesti hrvatskog naroda igrali neku u rodnom m~estu i 3 gimnazije u \ Varaždinu (rođen je 26. veljače 1866). već u ulogu bilo na kom polju. Kao što su čitave plejade Peteran čIt na počele Teško je doku čiti, koji su tomu razlozi, a niti marim iste ispitivati, pa je zato lijepa n"misao svoju karijeru u koprivničkim javnim ili privatnim pisarnama, tako je i pok. Vargović došao u l
Seljački sin iz obližeg Peteranca, koji je rodio "ilirskog buntovnika, pjesnika Tomu Blažeka i pje-

52

Raspuštanja nepoćudnih opozicionalnih zastupstva bila su na dnevnom redu a u tom je Koprivnica prednjačila. Vječito je bila pod režimom kra-

ljevskih vladinih povjerenika - zgoljnih madžarona (jedina svjetla iznimka bio je Koloman Mata čić tvorac koprivničkog šetališta). Razumljivo je da kraj takovih Ilesnosnih prililm ni jedan od lih režima ni je mislio na napredak grada, jer bi gla vni momenat bio politički, a Koprivnica, i ako po naslovu "Slobodni Kraljevski Grad" , nali č ila je vi še na palanku nego na grad. U sredini grada bara (varoška graba), oko nje bastioni, sve puno blata i prašine. Ku č i c e stare, život zamrtvio pa nam elo slauja Koprivnice olw 90-tih godiM prošloga vjeka. Koloman Matači ć {]ošavši za vladin')g povjerenika (a bio je to čovjek svjetske naotJrazbe, š ir~g vidokruga, g!azbeno-naohražen ) u tu baruštinu, dao je odmah isušiti grabu u sred grada i zasadili šetalište koje je, do pred prvi svj etski rat, bilo jedno od najljepših u Hrvatskoj, a da je ostao na tom mjestu dulje, možda bi još mnogo toga u č inio za procvat Kopriv~ice. Khuenovi načelnici bili su od reda tipi č ni birokrate, možda točni u vršenju službe, ali ljudi bez volje, a svakako bez ikakove inicijativ., Pok. Jožina dobro ie uočio, da načelnik nesmije bili č inovnik, birokrata, uoč io je sasvim ispravno da nije važno, da na č elnik sjedi lo č no na minutu i da rješava spise, ~ er je to posao g,-adsk0g vjećnika i referenata , ali je tražio da na č elnik kao ek sponent većine zastupstva bude čovjek akcije i rada, da daje poticaj za rad no takvih na č elnika [lije bilo. Koprivnica je bila bogat grad, imala je sil ne šume koje su se dale i tp. kako unovčiti : a iz tog bi se kapitala dalo mnogo toga dobra i kori s na u č initi što je sve dobro znao Jožina, te je u lom pravcu i usmjerio svoj rad u gradskom zastupstvu. Međutim čitava gradska politika, . u ono vrijeme, kret c. la se je u okviru koliki će biti namet. Da se vla stodržci ne zamjere širim slojevima ti skalo se je taj namet dolje, a jasno je kako je onda izgledalo vanjsko lice grada kad se je šledilo na sva _ koj petrolejki i na svakom pometa č u. A bilo je i te koliko problema koji su tištili građane.

U prvom redu bilo je pitanje srednje škole. Oko 50 koprivničkih sinova polazilo je vanjske gimnazije, a koliki i lioliki bi se još dali na nauke, da školovanje nije bilo skop č ano sa tolikim troškovima. Potok Koprivnica izlazio je skoro svake godine kod malo jačih kiša iz svog korita te je nanosio ogromne štete pučanstvu, a na reguJacijQ

se nije smjelo ni pomišljati, jer bi to opterećivalo grad ski pr o ra č un. Javna rasvjeta, par petrolejki, plo č nik tek tu i lamo, ljeti saharska prašina a zimi blato do koljena. Jožina je oko sebe okupio "Mali izbor" t. j. zastupnike iz II. izborništva i to već inom njih, te si je uzeo za zada ć u rušiti postoj ;ća zastupstva. Težak je to hio posao. U J. izborništvu u kom je eko 80 pl"ivilegovanih . izbornika biralo polovi cu zastupnika pobjedjivala je naravski uvijek vladina stranka. U Il. izborništvu, kamo je spadalo sve ostalo gradjanstvo, pobjedjivala je opozicija. Ali uz stanovite ustup t:e prema ovom ili onom slaležu, ili prema želji koje ulice uvijek je u II. izborništvu bio kandidiran po koji mlakonja - možda č estit č(lvjek ali !Jez političke svijesti, kojega je vladina stranka mogla u;z; nagovor predobiti za sebe tako, da Jožina nikad nije mogao sa sto postotnom sigurno šću računati na sve zastupnike jz II. jzborništva, pa je zato trebalo vrlo mnogo takta i o:;udrosti, da svi zastupnici drugog i7.borni štva istupe u istinu kolektivno . . Prvi uspjeh Jožinine borbe u tom pravl.: u oživotvoren je izborom župnika u jeseni 1904. god. Koprivni č ka župa slovila je tada kao jedna od najbogatijih u nadbiskupiji. Nije ni čudo, da se o stolicu župnika natjecalo oko 17 kandidata raznih politi čkih boja Župnika je biralo gradsko zastupstvo kao patron župe, no pravo gla sa kod izbora župnika imali su samo zastupnici Italoli č ke vjere. To je olakšavalo situaciju, jer su kao bira č i izostaH zastupni ci židovi , koji su bili većim dijelom vladinovci.

Jožina je tada ubacio za ondašnja vremena vrlo smjelu parolu: "Saki pop zna mešu služiti i pl'odekovati, mi trebamo popa, koji Ilas bude politi čki vo dil" {ne treb a smetnuti s uma da je u to doba još vladao silni kult narodnih sve ć enika Štl'osmajera, Boroše, Žerjavi ćll, a u Koprivnici i pokojnog Josipa Berute. U to vrijeme pomalja se na obzorju ve ć novi . Khuen je odletio. a da nije "pacificirao Hrvatsku", novi Peja č evi će v režim bio je već nešto 10letantniji i šans~ opozicije dobivaju sve jače konture. Stjepan Zagorac je u to vrijeme bio jedan od najistaknutijih članova opozicije (t. zvo Domovni maršal) jedan od tvoraca Riječke rezolucije, a u Hrvatski ~abor ušao je po slluti dr. Šandora duh.

53

Brešćenskoga, te je pobudi o veliku pažnju svojim govori ma izrečenim II Saboru . Na njega je bacio Vargović oko, i unato č nebrojeni h interve ncija sa strane vode ći h političkih ličnosti, on je osobno angažir ao Zagorc a da kandidira za župnik a, te je u tom nastoja nju potpun o uspio. Od 16 glasova Zagorač je dobio 15 u gradskom zastups tvu, dok je samo jedan glas pao protiv. Dolask om Zagorc a u Kopriv nicu (na Novo ljeto 1905.) počeo je u Koprivnici strujiti zamrli život. Vargović je znao oko sebe okupiti manje više svu intelige nciju, obrtniš tvo i seljaštv o. Bio je taktičar II ophodn ji s ljudima , nikad prežes tok ni prebučan, stvaran , sklon da primi svaku dobru deju, ali nikada prenag lo, već uvijek nakon zrelog

šn je prilike pa ć e se tek onda moći prosud iti mentalitet ondašn jeg doba i mnogo toga razumj eti što sadašn jica u prvi mah ne može razumj eti. Svv se je grad sponta no okitio barjaci ma, a uveče došla su uz glazbu sva Koprivnička drugtv8 novom gradona'če lniku na podokn icu. Nijt' to bilo naru če no, to je bila sponta na manife stacija , a to je bilo i razuml jivo jer je Vargović bio prvi g radona čelnik koji je bio pravi ekspon ent volje naroda . Kroz dugotr ajnu borbu gradjan i su u njemu spozna li čovjeka borca koji se nije proda\' ao oni su znali da će Vargović uložiti sve sile za napred ak i procva t grada, te su mu poklon ili svoje povjere nje u uvjeren ju, da ih on neće iznevje riti. Istodob no nekako sa gradsk im izborim a oba-

REALNA GIMNAZIJA U KOPRIVNICI ( F o t o .snim ka F. T ka /tee, Koprivn ica )

promiš ljanja, a uz to imućan i neovisa n bio je predestini ran za 'vodeću ulogu u gradsk im stvarim a. Godine 1906, bili su raspisa ni izbori za Gradsko zastups tvo, pa i ako su Vargović i Zagora c bili uvršten i u I. izborni štvo oni su bili izabran i a da o drugom izborni štvu i ne govorim o Sad se dogodi lo obratno onome što je prije bilo. Sada su i mlakon je iz I. izborni štva pristali uz Vargovića, te je on bio u proljeću 1906. izabran grado. načelnikom.

Dan njegov og izbora za gradonačelnika pretvorio se n pravu slavu. Ovdje ističem, da krivo čini onaj, koji kroz prizmu današn jice gleda i posmat ra dogodj aje iz prošlos ti. Danas nam se može mnoga stvar iz prošlos ti činiti i nevažn om, možda čak i smiješn om, ali treba na oči metnut i naočale ondašn jih vremena kad se taj doga dj aj. zbivao, poznav ati tada-

54

vili su se početkom svibnja 1906. i Sabors ki izbori u kojima su madjar oni poraže ni za uvijek. Nadošao je novi režim. Predale ko bi zašao kad bi se d~o na rasprav ljanje ondai
jeme gradovi kao što su Brod i Sisak nisu imali gi mnaziju, a eto . gle, par dana nakon audijencije Val'govićeve d()nose "Narodile Novine" vladilIu odredbu, da se u Koprivnici otvara mala realna gimnazija. Kad se to pročulo u Koprivnici, zl.'vladala je op ćenita radost, jer u ono vrijeme imati u mjestu lllakar i nižu gimnaziju, značilo je mnogo. I ako Vargović nije rodjeo baš u samoj Koprivnici, oo je taj grad zavolio mnogo više nego s voje rodno mjesto. Imajući pouzdanu većinu u zastupstvu dao se odmah na posao. Grad je mnogo trebao, a sa redovitim sredstVima nije se dalo učiniti više ništa nego podmirivati osobne izdntke. Kako sam već spomenuo, grad je obilovao zrelim šumama, pa je Vargović isposlovao kod vlade dozvolu za prodaju tih šuma, da se iz kupovnine pokriju vanredni izdaci. U prvom redu došlo je do uredjenja veoma loših i zapuštenih ces ta i nogostupa. Zato provadja asfaltiranje nogostupa od paromlina pa preko banskog trga, EsterovolIl ulicom, Jela č ićevim trgom sve do bolnice : Godine 1908. asfaltira se kolnik od paromlina ~ do bolnice, pravoslavne rrkve i do kraja Jelačiće­ vog trga. Kako je cesta od paromlina do kolodvora bila das ni š tvo ugarskih državnih željeznica \·odi s njima borbu da one prov,e du na svoj trošak asfaltiranje ove ceste, što mu · kona č no uspjeva. Gradi se gimnazija koja je izgradj~na u s uvremenom stilu. Udaraju se temelji bolničke ekonomije, koja je ka snijih godina, pod upravom Josipa Novačića, urodila pozitivnim rezultatima. Staro sajmište, na mjestu gdje je sada gimnazija, moralo se iz higijenskih i urbanisti č kih razloga preseliti na tzv. Lenišće koje je u tu svrhu preu ređeno. Kako je potok Koprivnica č esto poplavljivao to je velikim troškom provedena regulacija i time spr iječena poplava. Očajna petrolejska rasvjeta zamijenjena je sa plinom. te su koprivničke ulice prvi puta za sjale u plinskom svijetlu u rujnu 1910. Za žensku mladež osnovana je stručna školn.

Gradska glazba povećana je na 24 čovjeka, a imade· i stalan gudalački orkestar. Uredjuje se šetalište ("Nova promenada") iza pravoslavne crkve sada p~tpuno zapuštena, sadi se novo šetalište na današnjem Starčevićevom trgu kroz koji je do tada

tekao otvoreni kalla!, uredjuje se park pred bolllicom le rond el i u sredi štu grada. Gradi se mrtva čn ica na groblju (sa lila što se u njoj mrtv aci ni danas ne izl až u;. Zatrpava se Vareška graba pred bolnicom kao i dijelovi bedema u tom pravcu, te se uredjuje na tom prostoru nova ulica u kojoj se gradi n ovo moderno Vatrogasno spremište. Kada se u zagreba č kom novi n stvu tretira lo pitanje odstupa zemljišta za gradnju tvorni ce Dl!ni ce, Vargović, znajući što zna či u životu grada podignu će velike tvornice, požurio se je s ponudom i nadlicitirao Zagreb i tako darovav ši tvornici potrebno zemljište i nešto opeke oll1ogućio je izgradnju te tvornice II Koprivni ci Kad je pak II Zagrebu došlo na tapet smještenje Fernkornovog spomenikd Sv. Jurju, pa tak se zagrebačko zastupstvo u tOIll pitanju nije moglo složiti, zamolio je grad Koprivnica Zagreb, da dade taj spomenik Koprivnici kog je Vargović htio s mjestiti u rond o pred vije(;nicom. Tek tada, kad se je Koprivni ca javila kao refJektant za taj spomenik, 0dlučilo je zagrebat:k o zastupstvo, da se taj spomenik smjes ti u Zag rebu n:. trg u pred zgradom Trgova č ke komore. Ovo su ško lski primjeri, da je Vargović već u ono vrijeme (1907.) imao smisla za eko nomsk i procvat grada, gradnjom tvornice i za kulturno nastojanje (spome nik). Osim dl'llgih ostalih stvari sve je to uradio Vargović u nepunih šest godina njegovog na č elni­ kovanja. Ni prije, ni poslije njega nijedan od onih koji su do šli na tv mjesto nije poradio niti jednu desetinu onoga što je on učinio. Dakako, sa mo onaj koji rani mo že da griješi. Moglo bi se prigovoriti Vargovieu da je proveo prije asfaltiranje nego kanalizaciju, no 011 je o tome vodio ra č una , ali položaj Koprivnice u nizini, bez odtoka i bez blizine rijeke, a i bez vodovoda č ini taj problem mnogo težilII nego li se to misli, jer bj gradnja odvodnog kanala dugog 16. km. do Drave stajala više nego li s u sve investicije st:ljale. Možda je bilo pogrešno uvadjalJje plina umj esto eleldrike. No treba im at i na umu , da tada još elektrika nije II nas dominirala kao saela (ta Zagreb je tek godine 1908. eleklrificiran tek dJelomi č no). Vargović je imao i protivnil< a, a u glavnom su oni sv i isticali da je previ še tr'ošio gradsku imovinu. No bez trošenja nema ni gradPje. Radi toga ga je u oči saborskih izbora godine 1910.

55

vlada suspendirala kao na čelnika te mu posl~la istragu, koja je ustano vi la da je utrošio kupovninu od šuma (dakako sve dozvolom vlade), a da tu kupovninu nije kori stonosno uložio u štedionIl kao nepotrošivu glavnicu (koja bi tokom rata bila pretvorena u bezvrijedne obveznice ratnoga zajma). Nakon što je suspenzija poslije izbora bila dignuta (a stvarno je ista bila provedena, jer je .Jožina izjurio iz svoje sobe vladinog kandidala Poldi Singera), kušao je još sagraditi Hrvatski dom koji bi bio žarište cjelokupnog kulturnog i društvenog života grada. Protivnici počeli su radi tog'i huškati protiv -njega, le su šta više skoro i Zagorca tvorno napali, jer se zauzimao za gradnju doma. U zastupsl vu pojavila se struja, da se ne gradi novi dom, već da bi se kupio u tu svrhu Toplakov hotel "Zrinjski" (danas kino) i da se on preudesi u tu svrhu, našto je utrnuo i manciat zastupstvu i time je to pitanje odloženo do današnjeg dana. Kod narednih gradskih izbora u jesen J 913. agiliralo se je protiv Vargovića da je previše ra-

sipavao gradski novac, te je baf- u drugom izborništvu, koje je do tada bila domena Vargovićeva, iznijela pobjedu protustranka. Nadošla je godina 1914.,_prva godina svjetskog rata. Na pozornici se pojaviše novi ljudi i nove prilike. Vargovi ć, je otišao u pozadinu kan i mnogi prijeratni ljudi iz javnoga života. U ratni m prilil;:ama nije se mogao snaći pa i ako je bio krepak i snažan, jak kao gora udaren je 5. travnja 1919. u svojoj 53 . godini života od kapi od koje je nakon 8 dana t. j.13. travnja 1913. umro. I ako još nije proteklo 28 godina poslije njegove smrti, danas je već relativno malen hroj Koprivničanaca koji ga se sjećaju, a pogotovo onih koji se sjećaju njegovog javnog rada koji je preslao 01\0 godine 1912. Za lokalni lwlorit Koprivnice pok . .Jožina Vargović bio je čovjek, koji je vrijedan da udj e u anale grada kao njegov do sada najzaslužuiji gradona č elnik.

Dr. Z. Vargović Varaždin

-.

.

-.

1-

.

MRAMORNA PLOĆA U STUBIŠTU GIMNAZIJE ( Foto-snimka F.

56

Tlrolćec,

K oprivnica)

Ivan Globiezer VELIKI KAPETAN KOPRIVNICKI (1572.-1581.) Godina 1572.-1581. spominju naši povijesni spomenici kao velikog kapetana koprivničkog Ivaria Globiczera. Te je godine imenovan zamjenikom zapovjednika na Slavonskoj krajini generala i ratnog savjetnika Vida Halleka (Veit von Hallegh zum Ratznek Ritter Rom. Kays. Mt. Rat und Obris ter auf der Windischen u. Weitschawaerischen Gra.nizen.l) Nakon smrti Halleka godine 1589. postao je Globiczer njegov nasljednik. Medjutim je već u svibnju umro i Globiczer. Nekoć se u Trakošćanu čuvao rukopis: "Ex notationes rerum memorabilium", u kojemu je pod 14. V. 1591. bilo ubilježeno: Joannes Globicher capitaneus Caprocensis mortuus est Caproncae. Neznamo, da li je imao čin generals. Vjerojatno je, da je bio oberstar (pukovnik). Samostalni zapovjednici na Krajini bili su naime obično pukovnici i potpukovnici, ali bilo ih je i u generalskom činu. Globiczer je bio jedan od onih mnogobrojnih krajiških visokih oficira, koji se nisu pridržavali samo date im zlJ.daće u vezi s c.branom zemlje od najezde Turaka, već su svoj položaj iskorišćivali prvenstveno u svoje svrhe. želeći, da se što brže obogate, pljačka. jući pri tome ne samo nevoljno domaće pučanstvo, već otimajući posjede i imetak privilegovanom plemstvu i slobodnjacima. Globiczer je bio podrijetlom Nijemac, kao što su to bili gotovo svi tadanji zap.vjednici naše krvave Krajine. On je u aktima naše narodne povijesti upisan crnim slovima, a o jadima, koje je zadavao ne samo siromašnim kmetovima koprivničkoga kraja, nego i ~lobod­ nim gradjanima grada Koprivnice govore bez· brojne sačuvane nam arhivske spomenice. Razumije se, da su tada ljudi njegovoga kova, ljudi dozlaboga bezobzirni i siloviti, bili u najvećoj milosti kod Vrhovne uprave naše granice, koja je imala svoje sjedište u Štajerskom Gracu. A bili su uvaženi i na bečkome dvoru kao vjerne sluge habsburške dinastije. Ipak taj Globiczer nije bio najgori. Njegov naslijednik Grasswein, a naročito kapetan Fridrik Mensperg (g. 1634.) počh}jali su gorja nasilja od samih Turaka. Sve žalbe plemstva i naroda hrvatskom Saboru, samome kralju u Beč osta-

le su na papiru, a krajiški su zapovjednici i njihova soldateska tlačili, pljačkali i harali po našoj zemlji još bezobzirnije. Svi su ti zapovjednici imali na raspolaganje veće kontin· gente konjaništva i pješaka, a zapovijedali su i nad većim brojem haramija. Tako je Ivan Globiczer g. 1580. imao pod svojom komandom 761 vojnika. Od toga bilo je 126 njemač­ kih pješaka, 100 njemačkih konjanika, 100 hrvatskih husara i 435 haramija. U samoj Koprivnici bilo je tada 440 vojnika, koji su čuvali tvrdjavu i svog Globiczera.') Ostali su vojnici bili porazmješteni u manjim okolišnim tvrdjavicauia i kulama. Na hrvatsko·"lavonskom Saboru, koji se sastao dne 1. svibnja 1580. u Varaždinu pod banom Krstom Ungnađom, valjda u nje,ovom gradu Varaždinu, pozabaviše se prisutni u prvome redu sa potrebama zemlje zbog obrane 0.1 Turaka.') U prvom i drugom članku stvorenih zaključaka, koje je Sabor dostavio Halleku, a koji se tiču obrane Koprivnice, spominju se nedjela Globiczera (Globyczer). Na svom sastanku dne 25. travnja 1581. Sabor se ponovno iz Varaždina osvrće na razne prijedloge nadvojvode Karla glede hrvatske i slavonske vojne krajine te i opet spominje Ivana Globiezera "capitaneus arcis et oppidi Kaproczensis" optužujući ga zbog raznih krupnih nepodobština. l u travnju god. 1582. Sa. bor u Zagrebu ponovno razmatra pitanje obrane Koprivnice i pašovanje Globiczera. Već 6. svibnja iste godine Ugarska Komora zauzima stav u pogledu granice t žalba protivu Globiczera, te podastire kralju Rudolfu II. svoje prijedloge. Dne 29. V. 1582. piše kralj Globiczeru da imade poštivati privilegije gradjana Koprivnice, koji nisu dužni davati tlaku. (Bivši c. kr. arkiv ministarstva fin. u Beču Tom. XV.) Ali sve ostaje pri starom. Globiczer i nadalje radi što ga je volja, jer 'l Lopašić Radoslav: Spomenici hrYltlke krajine. Knjiga Ill. Zigreb 1889. ,tr. 471. ') Horvat dr. Rudolf ~ Povijest grada Koprivnice, Zagreb 19n. str. 8 ff. .) Monumenta XLI, Zagreb 1917. Šišić: Acta comitiIiia Regni Croatiae, Dalmatiae, SiavoDiae Vol. IV. strani 53 ff.

57

stoj i pod moćnom zR štitom sam . :· ga dvora. Stog a se Sabor 4. li pnja 1583. u Zagreb'u ponovno bavi ~ na s il ~im a Globiczera, a na t užbu vlasni ka kašt ela Martijanec kapetana P~tra R atk aj a Veliko taborskog. Ta se je pravda vu· k la JOR do god. 1585. U saborskom zapisn.i ku od 1. s rpnja 1585. i opet čitamo o zloglasnom koprivn ičkom kapetanu , koji da je sn. svojim ljudi ma protuzakonito oteo utvrdjenu Rasinju i kaš teo Djelekovec (Jelekowcz). O.3obito su teško pod nosili nasilja Globiczera miroljubivi purgeri k o priv n ičk i. Sn njihova privilegija i prava nisu ništa koris tila. Globiczer je u gradu radio š ta je htio, a stare povelje vladara srna· trao je krpama papira. General Hallek zauzi· m ao je od vremena do vremena svoje stanovište u pogledu t už bi, ali je svog saradnika znao uvijek izvući iz većih neprilika. Tako na prim je r u je dn(m svom' izvještaju od 7. V 1580. iz Varaždina t;9.dvojvodi Karlu k aže medju os talim, da je koprivn ičke gradjane pozvao da dodju pr~ komesare u Varaždin, koji da će is ritati u zrok nji hovih žalba protivu nje' ma čke pos ade (clFlg w ider die Te uts chen pfard) i kapetan a , ali da ·su POZV311i odgovorili, da zbog opasnosti na cesti u Varaždi n od turskih i dru gi h lJanda ne mogu pristupiti ro čištu On, da je zabrap.. io svako na silje nad gradjanstvom ali da je i narod p ~ z vao , da bude pokoran vlada ru i vrhovn;;m zapo vjedniku granice. I u svom pism u od 9. lipnja 1583. iz Varaždina zašti ću j e Hallek kopriv nič kog kapetana. On kaže, da nik ako ne vjeruje , da je sve ono istina . što protivnici pripisuju u grijeh Glo· biczer u, jer ga poznaje kao čestitog i hra brog vojllil. r. . Ban Ungnad, kapetan Ratkaj. koprivnički gradjani i malo plemstvo da su njegovi lični n eprijatelji. On će ali ponovno pozvati Globic ~era neka s~ kani nasi lja i zabraniti mu upotrebljavati vojsku u svo jim razmiricama sa hrva tskom gospodom i gradjanirna. N'ajz<:ld Hallek predlaže, da se kapet an, ako ga se pronadje krivim, ne kazni s amo gubitkom službe, ve ć da mu se odmjeri još i dr ug a osjetljivija kazn a Usprkos svih tih · gravamina Globiczeru ni je se ništa d ogodilo. On je i nadalje ostao II milosti dvorskih ljudi i 's voga gene· rala. '~a dvojvoda Karlo r..ar Edjuje čak svom pjenezniku dne 28 . siječnja J 588 . da nabavi

58

lijepi sreQrni service za slatko vino, koji se imade uručiti kćerci kapetana Globiczera u Koprivnici (Khobreiniz) prigodom njenog vjenčanja. ) U isto vrij~me dobivaju slične daro· ve il:ltaknuti borci na hrvat~koj krajini: Juraj Zrinski, Lenković, Gašo Alapić, Toma Erd6di i drugi. Njihovi su pokloni ali znatno jeftiniji, jer "nisu Nijemci". Globiczera spominje Hallek još jedamput u svom iscrpljivom izvještaju gradačkom zapovjedništvu Krajine dne 8. V. 1589. iz Varaždina, te Re pri tom služi važnim podacima o prilikama na granici, koje mu je:: koprivnički kapetan dostavio. Nakon Halleka j Gobiczl;lra dolaze na Gra· nicu gotovo sami Nijemci. Sigsmund Herber · stein, Matija Pichler, Grga Laibacher, Albin Grasswe)o, zapovjednici njemačkIh plaćenika u okupiranoj hrvatskoj zemlji. Prije zaključka ovog našeg razmatranja. bilježimo još i zanimljivu napomenu iz zapis· nika hrv. Sabora od 21. travnja 1586., koji je zasijedao u ZagrebU. Protonotar kraljevine proglašuje naime u toj sjednici plemstvo Lju. devita Globyczera, apotekara i gradjanina grada Zagreba U sjednici dne 29. svibnja opet je govora o ovom apotekaru, kojega pro· t onotar ovaj puta naziva : "Ludovicus apotecarius Glawicza dictus". Da li je to bio brat ili rodjak omraženog koprivničkoga kapetana ne možemo ustanoyiti. Ovaj se apotekar čestu spominje u starim zagrebačkim spisima pod konac XVI. vijeka. Notari ga pišu razno, Čas Globyczer, pa onda opet Glawicza, Glawlczer, Klawycza i slično. Iz jedne isprave kralja Rudolfa II. od 30. travnja 1593. izdane u Pragu saznajemo, da je taj ljekarnik bio oženjen sa Katarinom rodjenom Klečević iz staroga hrvatskoga roda. Početkom XVK stolj e ća ne· staju Globyczeri f jz Zagreba. U Austriji ži· vjela je još u XVII.I. vijeku neka obitelj Gla· ubitz, vjerojatno potomci koprivničkog kape. tana. Godine 1711 . Krsto Glaubitz obnaša čast komornika na bečkom dvoru ." ) A.E. B. 4

4) Innenosterreichische Kammerbuecher B 13/ 1588. ff II bivšem Tajnom arkivu II Beču.

14

af

5) Pickel v. Witke.berg nKiim merer-Almanach" Wien 1903. str. 147.

Povlastice grada Koprivni<;e G?d. 1356. 4. studenoga podijelio je kralj je grad Zagreb god. 1261. dobio patronat svoLudovik I. varoši Koprivnici povlasticu (pri- je župe. vilegij), po kojoj joj je dao prava i sloboštine Točka 20. k . p . odgovara to čk ama 16. z. p. Točka 21 . k. p. " " 17. z p. kakove je imao i uživao grad Zagreb: "ut a To čk a 22. k. p. " " 18. z. p. modo imposterum dicta Kapruncha tamquam " 19 . z. p . Točka 23. k. p . " libera et capitalis regalis censeatur civesque s razlikom u danima svečanih trgova. eiusdem infra denotatis libertatum praerogativis more civium Grecensis perpetuis tempo- PRIVILEGIJ GRADA ZAGREBA ~D GOD. ribus gratulentur". (da odsa:'da i unaprijed 1242. i 1266. ista Koprivnica bude smatrana kao poglavita 1. Ako bi isti gosti na području Ugarske varoš kraljevska, i da njezini građani uživaju Dalmacije, Hrvatske i Slavonije bili orobljeni dalje označena preimućstva slobode po običa­ ju građana Gričkih (zagrebačkih) na vjekovita od razbojnika ili inih zločinaca, dužan j e gospovremena). To je kralj podijelio na molbu građa­ dar zemlje, na kojoj su orobljeni, pošto se po na gostiju (cives et hospites) Koprivničkih. sudu dobrih lj udi i prisegom sugrađana proČini se, da je predloškom za to podijelje- cijeni količina novca, ili oteto povratiti ili zlonje slu~io privilegij izdan od kralj2 Bele nl. činca oz nači ti. - P. 1266. t) : Isto s prošire(IV) god. 1266. Na prvi mah moglo bi se njem: orobljeni ili ubijeni, i da budu I,ažnjeni misliti, po gore navedenom stavku, da je va- ubojice imznom plateža tmko je to obi~aj u roš koprivnička dobila li cjelosti sve povlasti- herceštvu slavonskom. 2. Nisu dužni ni na kojem mjestu u grani· ce dane Zagrebu. Ako sravnimo oba privilecama kraljevine plaćati dać e (tributa) -P.1266 : gi ja i onaj zagrebački (prvi) od god. 1242. isto. izdan u Wereuzhi (Virovitici, ali neki histori3. Koji god ~rađanin drugoga grdđanina čari drže, da to nije naša Virovitica, već ' da pogrdi psovkama, pogrdama ili p sinama te je to mjesto u sjevernoj Ugarskoj) zapazit ako zbog toga bude odsuđen, neka plati uvrićemo, da se oba ova privilegija stvarno pojeđenomu deset pensa, u opčinske troškove krivaju iznimno u nekim točkama l) 100' denara , koji ako se iza. trokcatnoga ukoKako je rečeno, držimo, da je privilegiju ra ne poboljša , pošto mu se sve stvdri u k o privničkom od god. 1356. služio predloškom općinske svrhe priklope, neka se kao nepcštere čeni zagrebački privilegij od god. 1266. Nanjak sramotno iz varoši iztjera. - P. 1266.: vodimo razlike: isto_ 4. Ako bi tko drugomu dao ćušku iligazlobno Točka 1. k. p. 2 , tereti Koprivnicu plaća­ za vlasi vukao, nek a trpi istu k aznu . - P. 1266.: njem činža (c~nsus) kralju, točke 2 i 3 ne , isto. prošireno : tlw to počini II prisll.~u suca sadržaje k. p. kada ovaj sjedi na sudu ili dru gd je ~d.ie Točka 2. k. p. odgovara točki ' 3. z. p. 3) II prisuću suca. p J aća dvostr ulw lmznu. Poči­ Točka 3. i 4. k. p. odgovaraju točki 3. 'z. p. ni li to na. osobi suca iii l,;ojega prisjednika Točke 5. 6. 7. i 8. k. p. odgovaraju istim ima da plati deset ma ral;;a novca kaka\' je u točkama z. p. opticaj u, ako to ne plati nel;;a gubi rulm. Točka 9. k. p. nije sadržana u z. p. 5. Ako bi tko koga nožićem, mačem , ko· Točka 1(i). k. p. odgovara točki 9. z. p. pIjem ili ' strelicom ili kojim takovim načinom Točke 11. i 12. k. P. odgovaraju točki 10. z. p. ranio, a ranjeni se oporavio bez štete na udoTočka 13. k. p, odgovara točki 11. z. p. vima, neka plati lij eč nika ranjenikova, a raTočka 14. k. p. odgovara točki 12. z. p. njenomu neka plati dvadeset pet pensa, a O kmetov!m3 nema govora. pet li varoške svrhe. Točka 15. k. p. odgovara točki 13. z. p. ') Sravni niže privilegi j godine 1242. prema privileTočka 16. k. p. " ,,14. z. p. giju 1266. Točka 17. k. p. " ,,15. z. p. ' ) k. p.: koprivnički privilegij god. 1356. Točka 18. k. p . " ,,16. z. p. . ) z. p.: zagrebački privilegij god . j266 Točka ,1 9, k.. p. nije zadržana u z. p., jer . ) Privilegij (rada Zagreba od 2~ Xl' 1266.

r

Bude li pako osakaćen na kojem od uda, ima (ranitelj) platiti liječnika ranj~nikova i ranjenom deset maraka i za varoške potrebe deset pensa, - P . 1266.: Isto s izmjenom, ~ plati u varoške svrhe dvije marke. Ako ranjeni umre, imadu dva dijela imetka raniteljeva pripasti roditeljima ubijenoga, treći dio varošu. P. z. 1266: a. počinitelj pobjegne. . Bude li (krivae) ulovljen ima se po običaju kazniti, osim u slučaju ako bi tko koga ubio u igri bez zle namjere, u ovom pako slu· čaju neka ubojica dade u ime odštete sto pensa roditeljima ubijenoga, dvadeset pako pensa za općinske svrhe. Ako mu nebi bio dovoljan njegov imetak, neka se predmet prepusti sudu građana. - P. z. 1266: isto . 6. Ako bi tko od stranaca ulazeći u varoš, bilo na cesti, bilo u kući, ili na trgu što slična počinio, kako je gore rečeno, neka mu sudi sudac varoški i odsudjeni ima trpiti iste kazne . . - P. z. 1266: isto. 7. Bude li tko od stanovnika varoši ili stranac ulovljen u krađi ili zbog razbojstva unutar međa varoških, neka ga kazni gradski sudac. - P. z. 1266: isto. 8 Ako bi koji stranac koga iz varoši htio pozvati na sud u novčanom predmetu ili radi nane~ ene mu nepravde, neka ga tuži gradskom sucu. - P. z. 1266: isto. 9 Nikoja parnica ne smije se suditi na dvoboj, već se imade dovršiti po svjedocima i prisezi, bila takova sa strancima ili domačima. P. z. 1266: isto. 10. Svjedoci se imadu uzeti istoga preimuštva, slobode koje BU stranke. P. z. 1266: isto. 11. Nađe li stranac kod stanovnika (varoši) Hi stanovnik kod stranca vola Hi neke ukradene stvari, imadu se svagda pozvati svjedoci kako je spomennto. - P. z. 1266: isto. 12 Građani varoši ili kmetovi po selima, koja ovoj pripadaju, koja su blizu teritorija iste varoši, nijesu dužni staviti se na sud ni- . koga, osim. varoškoga suca. - P. z.1266: isto. 13. Ako je sudac sumnjiv, a tužitelj bi zahtijevao zakoniti odklon takovoga, neka se sazovu svi starješine varoši pod predsjedanjem samoga suca i neka ovi stvar riješe. O .kojih pre8Utti. ako bi se joi aumnjalo i tuži-

telj bio nezadovoljan te prizvao na kralja, ima sam sudac za sve ostale ići do kralja.P. z.P1266: isto. 14. Ako bi tko zbog kakove mu drago parnice pozvao gradskoga suca i građane, il! same grsđane na sud pred kralja, dužan je onamo polaziti samo sudac - P. z. 1266: isto. 15. Ako bi tko kojega građanina ili građana ne tražeći prije pravicu kod gradskoga suca, pozvao na sud za onoga ili one dužan je poći sudac, i njemu imade pozivač namiriti troškove za to, što je ugled kraljevske povlastice koju je poznavao prezreo ne potraživši gradskoga suca, ovoga ' uzalud trudio poslovima i troškovima. - P. z. 1266: isto. 16.. Građani slobodno izabiru svoga grad. skoga suca odkuda im volja, koji se imade predložiti kralju i mogu suca po volji svake godine birati. - a. Tko bude očito zatečen u krivom svjedočanstvu ili kleveti ne može u buduće biti ni sudac, ni prisjednik, ni vijećnil. gradski. - P . .z. 1266: izbor svake godine. 17. Umre li tko u varoši bez nasljednika , slobodno mu je po volji raspolagati svojim pokretninama, i odrediti što kome hoće. Nekretnine pako kuće, dvor, vinograde, zemlje i zgrade, posavjetovavši se sa svojim sugrađa. nima neka ostavi svojoj ženi ili kome od svojih rođaka, ali tako, da se ove ni po njemu niti po ženi niti po građanima ne mogu otu· điti vlasti varoškoj, niti od ove izuzeti niti odkinuti. - P. z. 1266: isto. 18. Tko umre bez oporuke a nema niti sinova niti žene niti rođaka, imadu se dva di· jela njegova imetka po povjerljivim muževima, koje bude odredilo vijeće gradana, podije liti siromasima i crkvi iste varoši, treći pak dio će se pridržati u korist varoši. P. z.1266: isto. 19. U varoši imadu se održavati svečani sajmovi u ponedjeljak i četvrtak, a dnevno dnevni trg. - P. z. 1266.: isto. 20. Kada bude kralj ugarski htio povesti vojsku u primorske strane, ili na Korušku ili Austriju, dužni su građani dati deset vojnika opremljenih oružjem. - P. z. 1266.: nema te ustanove. 21. Kada kralj dođe II Za~b podavati će mu građani za objed dvanajst volova, tisuću hljebova i četiri bačve vina. - P. z. 1266.: nema te ustanove.

22. Hercegu cijele Slavortije, ako je od kraljeve djece, dužni su istom zgodom davati polovinu, što bi davali kralju. - P. z. 1266.: nema te ustanove. 23. Banu, koji bude, ali ne podbanu, nisu dužni ništa plaćati, osim jednom o nastupu njegovoga banovanja, i to vola, sto hljebova i bačvu vina. P. z. 1266.: nema te u.tanove. 24. Od služba navedenima pod 19.-22. imali su zagrebački građani biti slobodni kroz pet godina (1242.-1248.) P. z. 1266.: nema te ustanove. 25. Utvrđenje varoši na brdu Griču preuzeli su građani dobrovoljDo. - P. z. 1266.: nema te ustanove. 26. Ban Dionizij !mao je urediti međe varoškoga teritorija. - P. z. 1266.: ustanovljuju se međe gradskoga teritorija kako ih je uredio pok. ban Dionizije. P. z. D

O D

A

T

A

K

1261. Kraljica Marija oslobadja grad Zagreb od plaćanja 200 pensa koje su podavane banu u ime herceštva (ducatus). Podjeljuje mu patronat crkve u varoši (sv. Marka), ko· ji je dotad držao biskup. 1266. Obnavlja kralj Bela Zagrebu pravo izbora suca, koji je župan Ačin povrijedio, a bilo im podijeljeno zlatnom bulom. 1267. 13. II. Oslobodio je grad Zagreb od daća (tributum) i tridesetnice. 1278. 3. 1. u Budimu. Oidobađa grad Zagreb od svak~ zalaznine (descensus), koja se je podavala banu Slavonije. 1325. 6. I. u Višegradu. Kralj Karlo potvrđuje gradu Zagrebu pravo izbora suca j sudbenost, kako je to podijelio kralj Bela IV· 1326.8. VIII. u Višegradu. Kralj Karlo potvrđuje gradu Zagrebu, da ako tko građane zagrebačke pozove pred kralja na sud, imade onamo polaziti samo sudac gradski. 1333. 17. VI. u Zagrebu. Kralj Karlo oslobađa grad Zagr.e b od sviju daća (tributum) , kako je to odredio kralj Bela IV. 1345. 26. VIII. u Višegradu. Kralj Ludovik. I. oslobađa grad Zagreb od poreza (omni collecta et debito) za vrijeme od 5 godina. 1347. 16. X. u Budimu. Kralj Ludovik I. oslobađa Zagreb od daća (tributum) ~) 5)

Tkalčić: MORIlm.

Zagrab I.

PRIVILEGlI nAUA LUOOVIKA. t. DAN GRADU KOPRIVKlCI 1357. GODIME. 1. N a novo ljeto imadu građani. niti prije niti poslije, u ime činža (census) plaćati kralju 40 maraka u tekućem novcu, svaku marku računanu po 5 pensa, i to imadu izručiti točno i bez svakoga prigovora njihovi poslanici. P. z. 1266.: 3. isto. 2. Koji god bi građanin drugoga građa­ nina pogrdio psovkama ili psinama i za to bio osuđen, imade platiti povrijeđenom deset pensa, i za općinske izdatke sto denara. Tko to ne uredi nakon trokratne opomene, bit će sve njegove stvari (imetak) izručene u općinske svrhe, neka se kao besčastan sramotno istjera jz varoši. 3. Dade li tko komu čušku ili bi ga zlobno vukao za vlasi neka trpi istu kazan. - P. z. 1266.: 3. isto. 4. Ako to učini, pred sucem, koji sjedi kod suda, ili gdje drugdje u prisuću suca ili kojega od prisjednika .(assessor) neka plati kaznu deset maraka običajnoga novca, i ako tome ne zadovolji neka gubi ruku. - P. z. 1266.: 4. isto. 5. Ako bi tko nolićem, mačem, kopljem, strijelicom ili tomu sličnom načinom drugoga ozlijedio, a ovaj bude ozdravio bez gubitk3 uda, imade platiti liječnika, a ozlijeđenom dvadeset pet pensa, pet pako u varoike svrhe. Oslabi li ranjeni na kojemu udu, neka plati liječnika, oz1ijeđenomu deset maraka, a u svrhe varoši dvije marke. - P. z. 1266.: 5. isto. 6. Tko ubije pako čovjeka i pobjegne, imaju dva dijela njegove imovine pripasU roditeljima ubijenoga, treći dio varoši. Bude li uhvaćen, neka se kazni po običaju. Ako se to , ubij stvo dogodi u igri bez promišljene zlobe, tada imade platiti sto pensa rođacima ubije. noga i dvadeset pet pensa u općinske svrhe. Ako mu to ne dozvoljavaju sredstva, prepušta se to mnijenju građana. - P. z. 1266 : 6. isto. 7. Ako bi koji stranac ulazeći u varoš ili na' putu, ili u kući, ili na trgu takova išta počinio, kako je gore rečeno, neka mu sudi sudac varoši i neka trpi iste kazne. - P. z. 1266.: .7. isto. 8. Ako pako tko od stanovnika varoši ili stranac bude u granicama varoši zatečen u krađi ili razboj stvu , neka ga kazni sudac varoški. - P. z. 1266.: 8. isto.

61

9. Hoće li koji stranac koga od varošana štetiti troŠkove, s toga, Što je preZreo ugled tužiti zbog .novčane stvari ili nanesene mu ne- kraljeve povlastice, koju je poznavao, a ne pravde, neka to uČIni pred varoškim sucem. obrativši se na suca varoši i ovomu name. . - P. z. 1266.: o tome nema ništa. tnuo poslove i troškove. - P. z. 1266.: 15. ist.o . 10. Ni koja parnica ne smije se suditi na 19. Za župnika svoga, koji će im se svi· dvoboj, već s e imade riješiti svjedocima i pri- djeti od koristi, mogu izabrati za svoju crkvu segama, bila ova. sa strancima ili sa domaći­ po rasudbi svoje volje. 6 ) ma. - P. z. 1266.: 9. isto. 20. Tko bude suđen zbog očite klevete 11. Zaprisegnuti svjedoci glede dan:>ga (calumpnia), ili' zbog krivoga svjedočanstva. svjedočanstva imadu se pojediračd) rr esJu ne može u buduće da bude sudac niti pres je. nik, niti vijećnik njegov. - P. z. 1266.: 16. A. šavati. 12. Svjedeci pako imadu se uze ti tak(,vi 21. Umre li tko bez nasljednika, imade koji su iste slobode i stališa, kojega su (Jni, pravo po volji raspolagati SVI ji~ pokretnina. koji se na: njih poziva ju. - P. z . 1266.: 12. isto . ma. Nekretnine pako i kuće, dvor, vinograde 13. Nađe li stranac kod stanovnika (va- i zgrade, nakon što se posavjetuje sa svojim roši) ili stanovnika kod stranca k onja , vola sugrađanima, imade namijeniti svojoj ženi ili ili druge ukrađene stvari valja vl:\zda, kako je komu od svojih rođaka, ali tako, da se niti po njegovoj ženi, njemu samom, niti po rođa­ rečeno, označiti svjedoke, - P. z.1266.: 11. isto. J 4. Građani varoši nisu dužni ni pred ičiji cima njegovim ne mogu otuđiti niti oduzeti sud dolaziti osim sud sucs varoši. - P. z. 1266.: niti otkinuti od sudbenosti (iurisdictio) varoši. - P. z. 1266.: 17. isto. 12. ]sto. - {j kmetovima nema govora. 22. Tko umre bez oporuke, a nema niti 15. Ako bude sudac smatran sumnjivim, a t užit elj iznašao zakonite prigovore (otklon), žene, niti sillOva, niti rođaka svojih, imadu nek a se predmet sudi u prisuću suca po svim se dva dijela njegove imovine po određenim sazvanim starije3inama varoši; ako bi još bila od vijeća sugrađana vjerodostojnim muževima stvar dvoJbena, a nEzadovo:jan bi tužitelj pri- dva dijela podijel.iti siromasima i crkvi (vazno na kralja (presentia regis) imade samo . roškoj) , treći pako dio imade se pridržati u sudac u ime svih poći do kralja.- P. z. 1266.: korist varoši. P. z. 1266.: 18. isto. 23. U varoši imade se održavati pone13. isto. 16. Ako bi tko pozvao na sud pred kra- deljkom svečani trg (forum), a osim toga i lja same gradane ili suca sa građanima, ima- dnevni svaki dan 7 ) . E. Laszowski de onamo dolaziti samo sudac. - P. z. 1266.: Zagreb 14. isto. 6) Grad Zagreb je god. 1261. dobio pravo patronata 17. Ako bi tko pozvao na sud pred kralja svoje župe sv. Marka. kojega građanina ili građa ne , a da prije ne bi 7) U Zagrebu su dozvoljeni svečani tjedni sajmovi tražio pravicu kod varoškoga suca, imade ponedjeljkom i četvrtkom, i dnevni .sajmovi. Tkalčić: Mo· onamo poći sudac, i njemu imade pozivač od- numont. Zagrab. I.

Reformacija u XVI. stoljeću u Koprivnici Za vrijeme reformacije dopro je protestan. tizam nask0ro i u Hrvatsku, Slavoniju i Međimurje. Glavno uporište protestanata za Hrvatsku hio je grad Karlovac sa svojom njemačkom posadom. Protestanti su u Karlovcu imali svoju crkvu i groblje te školu i dva propovjednika, od kojih je jedan propovijedao njemački za časnike a drugi hrvatski za vojni62

ke. Građanstvo. i narod nije prionuo uz protestantizam, makar da SU na njega djelovali i mnogi hrvatski protestantski propovjednici iz susjedne Kranjske, naročito Metlike -iz Bijelokranjske, koja je bila jedno vrijeme sjedištem hrvatskog protestantskog pokr€ta. Iz Karlovca se je raširio protestantski pokret i po ostalim gradovima u Hrvatskoj i

,

Slavoniji, gdje su se nalazile njemačke gra. ničarske posade. Tako je bila pntestantska posada i u gradu Koprivnici. Dne 16. svibnja 1579. zatražio je koprivnički zapovjednik Ivan vitez Trautmansdorf jednog protestantskog propovjednika, te je bio imenovan 28. XI. 1581 neki Ivan Šejbić. 1 ) U Koprivnici se je protestantizam još dosta dugo sačuvao. Dne 23. VII. 1604. moli zagrebački biskup Šimun Bratulić (1603-1611) nadvojvodu Ferdinanda neka odstrani iz Koprivnice protestantskog propovjednika, koji je pod zaštitom tadanjeg vojnog zapovjednika propovijedao u župnoj crkvi novu vjeru.!) Iste godi~e piše i . Georgius Stobaeus locumtenens nadvojvode Ferdinanda iz Graza zagrebačkom biskupu Šimunu Bratuliću kako je protjeran protestantski propovjednik iz Koprivnice. U nekom drugom pismu koprivničkih građana zagrebačkom biskupu Franji Ergelju Hasaaovićll- (1628-1637) tuže se ovi da u njihovom gradu već dugo vremena nema ni jednoga Franjevca, da već dugo nemaju svog katoličkog župnika, kojega da je vrlo teško dobiti, makar da su ga već više puta molili. , Luterani da su okupirali tamošnji samostan i župnu crkvu, odkuda ih je novi župnik sa bubnjem i sviranjem te misalom u ruci istjerao te da luterani od tada više ne smiju u crkvu. S) Franje\Tci da dolaze samo koji puta na ekshortaciju. Protestanti su bili sami Nijemci, časruci i ;rojnici, te nekoliko doseljenih njemačkih obr-tnika, a propovijedalo se samo njemački. Kako su bili luterani protjerani, nastao je spor između novog župnika Nikole Poderkovića (1647) i franjavaca radi uporabe crkve i župnog dvora. Crkvu su bili protestanti pri. je svog odlaska razorili') a novu je sv. Ni· kole sagradio novi župnik Poderković upotrijebivši za gradnju svetište nekadanje crKve Sv. Marije Djevice. (1657) Uslijed nastalog spora između župnika i Franjevaca poslao je zagrebački biskup Petar Petretić (1648.1667~ god. 1660 u Koprivnicu kanonika Andriju Sunšaka arhiđakona bekši~skoga, da presluša llIljstarije ljude što oni znadu okoprivničkim Franjevcima. Kanonik Sunšak dođe u Kopri· vnicu, dne 31. ožujka 1660, gdje je po biskupovom nalogu stao ispitivati naloženu mu zadaću.

Preslušan je i građanin Mijo Magi ć , kojemu je bilo 80 godina. Magić zapriseg)lut odgovorio je jednako kao i još jedan dru gi građanin, da se ne sjeća da bi Franjevci u Koprivnici imali svoj samostan. Da su tamo bili bez , stalnog boravišta, kada nije bilo više godina župnika: uslijed oskudice svećenika. Župn i dvor bio je nekada uz žup nu crkvu te spojen sa crkvom. Kraj župnc,g dvora bila je j škola, a i obje zgr ade su bile vrlo stare. Svjedok Magić se sjeć a kako s u se " heretički " (protestantski) propovjednici dugo pravdali sa župnikom. Nikako naime nije župnik doz volio, da Luterani vrše svoje ceremonije u ž upnoj crkvi. On ih je dapa ~e prisilio, da su se odselili iz Koprivnice. Tada nije bilo u Koprivnici nikakvog redovnika. Magić se sje ća kako je franjevac Pavao sa još dva druga upravljao koprivničkom župom. Na temeIju dokaza mnogih svjedoka uvidio je biskup Petretić, da Franjevci nemaju stečena prava na župnu crkvu u Koprivnici, t e su Franjevci doskora sagradili novu crkvu i samostan u koprivničkoj tvrđi, koji djelomice postOji i danas. 5 ) Protestanata je bilo u Koprivnici još god. 1659, koje godine je vizitirao župu zagrebački kanonik Andrija Vink ović jer se u objavi iste vizitacije napominje, da se kod kapelice Sv. Lucije kraj gradskog bedema. 6 ) nalazi groblje za Hrvate i Nijemce (protestante) , gdje su se ovi prije i sada pokopali. 7) U okolici Koprivnice spominju se kao protestanti pJemiĆi Nikola i Franjo Držanići (Dersffy de Szerdahelly.S) Poslije toga je nestalo s asvim prote3tanata u Koprivnici, samo se je koji puta s poradično nalazila tamo koja protestan ~s ka obitelj. t Dr. Franjo ~v, ar Zagreb

') Lopa š ić, Starine, XVII. p. 44, 47. ' ) Ibidem. 3) Lopa š ić, Starine. XXVI. p. 179. 4) Povodom pro širenja g rad . tvrđa vn i h bed em:' 5) Dr. Rudolf Horvat, Iz prošlosti g rada Kopriv nice. Hrvatska Proštost, knjiga peta. Zag reb, 1943. p. 38. G) Na ovome mj estu nalazi se sada g r~d . javna bol nica, 7) Lopašić, Starine XXVI. p. 181. B) Kuku~jevi ć, Knj iževnici, p.- 4.

63

Viiesti uredništva ~amjera je. da u godini 1947. izađu tri svezka Zbornika, i to povremeno, t. j. kada urednik sakupi dovoljno gradiva za izdanje pojedinog 8vezka. Cijena svezku će biti 10 Din 8 predplata za cijelu godinu, t. j. za tri 8vezka, 30 Dinara.

I Z KAZ darovatelJa MuzeJu grada Koprivnice fOREN 8AHER VATROSLAV: Koinatu vrećicu za sačmu. - Kruško\iku posudu (presvučenu kožom) za barut· - Kratku sablju sa koricama i remenom za opasivanje. ~UMANOVIĆ ZORA rođ. KANIK: Lulu srebrom okovanu. VLAHOVEC MATIJA: Zemljani lonac za ocat. DERENČiN dt_ HUGO: Inltrumentarij za porodništvo. fRIDRI H fERDO: Kuburu kremenjaču. fRIDRlH VIKTOR: 2065 komada turskog novca nađenog oko godine 1908. u bedemima koprivničke tvrđave u frankopanskoj ulici: KRMPOTIĆ MILAN: MeđaIju od K. L.ngea la likom kralja feldiDaorla i palatinI Josipa. MILIĆ AN A i STJEPAN iz Torčeca: Preslicu iz KOd. 1810. HRV. PJEVAČKO DRy~TVO "DOMOLJUB": Pet kom. raznih plaketa. - Društveni barjak. - Trt velike uramIjene slilte članova društva povodom 10, 20 i 50 godRajice društva.. HRV. PJEV. DRUŠTVO "PODRAVAC": Lovor vjenae iz srebra iz 19&4. godine. - Značke i plakete. - Dirigentski ita.p, srebrom okovan. - Društveni barjak iz godine !888. i Novi društveni barjak. LJEKARNA DERENČiN: Scaldoletto iz bakra. - Ovije retorte iz .takla. - DYije Itojnic:e iz d~. - TroIloga posadI iz bakra. - Posuda za opara" iz cinkl. - Tiva iz balua sa drškom_ - Tiva iz bakra sa dUgKkim drškom. SULlMANOVlĆ dr. ST ANXO: Zvonce iz mjedi. - Srce i knjiga iz vo_a. IVKOVIĆ VIKTORIJA: Slaklenu bšu u formi kaleža. OpanČIrski alat njezinog oka. (posljednjeg opančar­ !Ikog obrtnika u Koprivnici). SENJAN LEOPOLDINA : Pe~atnjak sa plemićkim grbom i inicijalima L S. PETRIĆ BARICA: Staklenu čašu u formi kaleža. VUROVEC IVAN iz Subotice: Zemljani vrč iz 1869. god. BRAĆA KOVAČiĆ: Oostioničarski cimer iz željeza i lima. GRADSKI N. O. u Koprivnici: Mramornu prolu SIJ napisom iz porulene pučke škole iz rodine 1892. Raznt pdatajake. MLADJAN IVKA: Bidennajet Itajaču uru. HOlU8EK RUDOlf, Vanzdin: 60 lIem. starinakog novca iz srebra I medalje I bidermajer Rru. BUDIN MARA, Kunovec : l Irom. uskrsnih piaanita . (NastaYak slijeJi).

KNJIGE SU nAROVALI: HUSNJAK VINKO: Prilozi k stenograf. zapisnikom sabora i t. d. (1892. - 1897.) - Stenograf. zapisnici t897. - 19(2) fORENBAHER VATROSLAV: fotografiju kluba "Nikaj zat.- god. 1908 - 1909.) ŠUMANOVIĆ ZORA rođ KANIK, Šid: finsterwalder Benedicto : Pradicarum observationum ad consuetudines Archi-Ducatus Austriae Superioris, Salisburgi 1719. - M. TuHi Ciceronis: Orationes seleotae, opera et stlldio Christopbori Wahl- •.••• 1775 I. III. GRADSKI N. O. Koprivnica: Tri kom. karata, Territorium lib. et rei. civitatis Caproncensis, Sectio I., 11., V. DimensuMta per Joannem Klement Lib. &: Reg. Citl. Capronczensls, jur: Geo.etarm . PETRiČEVIĆ fRANJO, Bregi: Rukopis i čistopis strojom prikaza Ilije Pubale: Bregi nekoć i sada. Dopisivanje i bilježke uz taj prikaz. - Tiskopis o cijepljenju kozica iz god. 1833. pod naslovom Kerstyanzki Roditelji! - Račun sprovodni pokojne Marice Granielić, Bregi 28. V. t875. - Ugovor o dosmrtnom prihodu 23. VI. t884. - Spis br. 300. 1839. Nos Georgi_us Kunich. (Nastavak slijedi).

DAROVALI U NOVCU Po Po Po PO po Po Po Po

Po Po Po Po

(Nastavak 2) Vošicki Vinko (ovo je drugi dar po 1000 din.) Oaži franjo, Zagreb. - Tkalčec franjo. Liščić (fuksa) dr· Vladimir, Sv. Ivan Žabno. Šumanović Zora rođ. Kanik, Šid. Cibulić Olga, Zagreb. Tomašić dr. Pavao. Zagreb. 100 din. Čabrijan Josip, Varaždinske Toplice. 80 din. Štamfl Milan. 70 din. Prof. Veseli Maja, Zagreb. - Kalinčić Ignac, Zagreb. - fuks Ivo, Zagreb. - Švarc SlaVI, Zagreb. - Ivančić Ivan, Zagreb. 60 din. Medricki Otokar. 50 din Ljupski Jelena. 30 din. Setinger ing. Zoltan, Beograd. 20 din. fridrih ferdo, Zagreb. - Hiršler dr. Slavko Travnik. - Biščad Dragutin, Đelekovac. - ~varc Krešimir, Zagreb. - Anžel Erna, Zagreb. (Nastavak slijedi)

1000 din 500 dill'. :JOO din· 200 din. 170 dia.

Izdaje: Odbor za osnivanje Muzeja erada Koprivniee, kao sekcija Doma kulture. - Urednik: Dr. Leander Brozovi~, Koprivnica, Zrinj.kl tre 5 I. kat. - Uređivalaiki. odbor: Stjepan Kukec. Ivo Paprika, d~. Leander BrozoviE. - Tisak : Okružna Uampar ' ja II . Koprivnica, Varaidinska alica 15. - Izlazi povremeno , kada urednIk sakupi dovoljno' ltradiv" . Cekovni raiun Politanske §tedionice broj 36.019.

ZBORNIK M

UZEJ

GODINA II.

A

G

R

A

D

A

KOPRIVNICE

KOPRIVNICA, KOLOVOZ 194i.

SVEZAK 2. (5.)

KOPRIVNIČKA TVRDJA VA

OKO GODINE 1889.

Ovaj crtež izradio je češki slikar Ludvik Kubd, a otisnut je cl njegovoj knjizi koja je izašlci pod haslr>llotH: Cesty za slovanskou pisni 1885.-1929. svezak JI. Slovansky jilz. V Praze 1935. na strani 92. Crtač je crtao crlež. po prilici tamo gdje je župni majur (kraj bolnice). Lijevo na slici se vidi župna crkva, a II sredini slike pravoslavna crkva. Vide se bedemi koji su opasivaU tvrđav!!, a uz bedeme" varaška graba".

Popis umrlih svjetovnjaka pohranjenih u kripti franjevačke crkve u Koprivnici od godine 1747. (Nasta vak 3.) 1765. 21. Decemb . Illustrissima Domina Ca: 1770. ll. Novemb . Sepultus est Genrosus rolirua Baronessa de Zetvicz nata de Schwarz~n: Dnus Antonius Franciscus Kreicz Altoreriae! ftld; generalissa in Crypta S. S.· Salvatoris. A ctuarius 8: quondam Syndicus VnbLs Convtlls 1766. 4. Janu. Domina Clara Keinczingl!l"in C apronczensis Apostolikus Annorum circiter 1766. 6. Januo . Bernardus Schulz Spectabi" physicarum 39. 1770. 13. Dobris. Sepulta est Domina Cathl: lis Domini Artholeriae Capitanei Filius. 1766. 10. Febr. Katharina Hablanecz civissa rina Byxich civissa in Praesidio Annorum circi" Caproncensis. ter 60. 1766. 1. Martii. Dominus Joannes Michael 1771. 27. Martii . Sepultus est Dominus Jo. Kiti in Crypta Patru m et Fratrum mercator. sephus Praener civis in praesidio Annorum cir" 1766. 5. Maii. Dnus Perillustris Franciscus c i t~r 50. Carolaus Laegler Inclyti generalatus Varasdinen" . 1771. 13. April. Sepultus est Spectabilis sis Pharma copaeus. Dnlls Georgius Szadravacz Inclyti generalatus 1767. 21. Januar. Perillustris Dnus Fran- Varasdinensis Capitaneus Anno rum physicar85. 1772. 26. Febr. Sepultus est Josephus Juk ciscus Schultz Inclyti generalatus Varasdinen.. sis Artholeriae capitaneus. Servus Conventus Annorum circiter 65. 1772. 26. Martii. Sepultus est Illustrisimus ac 1767. 30. Januar. Spectabilis Dnus Joannes Baptista Millhofftr Inclyti generalatus Vara s.. Spectabilis Donus Josephus De Banaelii natu s dinensis causarum Auditor stabalis P . P. Baro, nec Inclyti Gnratus Varsdinensis Capi" 1767. 27. Martii. Dna Cltharlna Rotpaurin. taneus aetatis Physicae 42. Annor. 1767. 26. April. Domina Marianna Mi: 1772. 7. April. Sepultus est Donus Thomas kulchich Capitanissa. Feiffer Murarior Palerius, ac insimul Civis in 1767. 14. Novem. Dnus Antonius Wittman Praesidio Annor. circiter 40. (fasuan) Cadet. 1772. 9. Maii. Sepulta est Dona Felicitc:s 1767. 2l.. Decem. Dnus Mathias Babyack: Themmerin Dominii Xaverii Themmer Contho .. Decanus Con. S. Franc. ralis Civissa Annorun Physicarum 40. 1772. 13. J ulii . Sepulta est Donna Anna 1768.7. April. Domina Catharina Gamb ( ) Capitanissa. Maria Rotpauerin Generosi Dni Tormentorum 1768. 4. Maii. Generosus Dnus Fridericus Corporalis Dna Conthoralis Annor. circit. 60. Baro de Zetvicz Capitaneus inter Banalistas ln 1772. 17. lobris. Sepultus est Joseph&ls Ge. Cryp: S: Salvatoris. rich Annorum Cireiter 45. 1768. ll. Maii. Anna Bann civissa. 1772. 24. lobris. Sepultus est Stephanus Bo. 1768. 29. J ulii. Dna Margaretha Kralez Syn.. chak rotarius Annor. eircit. 40. 1773. 13. Januar. Sepultus est Petrus NemdicisS3 Cntus, Et Anna Maria Caere visiari Uxor. chieh faber Lignar. Annor. eircit. 44. 1768. 11. Aug. Dnus Franc: Jaklich Leiti.. 1773. 24. Mart. Sepulta est Dna Gettrudis nantius. Nudin ober Laidinan. Annor. Circit. 70. 1768. 19. 8bris. Dna Anna Arianehich Belli 1773 8. ' Maii Sepulta est Dna El"ubetha Comissari Con thor alis annorum ciciter 58. Pultinin Annorum Circiter 66. 1769. 27. Febru. Dna Magda!ena Princzi: 1773. 30. Maii. Sepultus est Illustrissimo geni civissa fortality annorum circiter 80. Dominus Andreas de Radinkov~ch Inclyti Gener. 1769. 1. Martii . Dna - Maria Anna Fran~ Varsdin. in Regimine Crisiensi Collonelus in chich, Dni Georgii Franchich conthoralis inclY" Cripta inferiori annorum 58. be Civitatis Assessoris Annorum circiter 60. 1774. 14. Febr. Sepultus est Mathias PadiJan 1770. (Neispisano 1) e." Jagnedovec in Cripta inferiori Annor. 50. 1774. 8. Martii. Sepultus est Stbilis Dnus 1770. 2. Maii. Dna T!-eresia Kanezlerin Dni Kanczler Conthoralis Civissa F ortaliczii anno... Simon. Simich Emeritus Capitaneus in Cr~pta [\lm circit. 36. S. Franeiici Annorum 60. (Nastaviti će se).

-.

Mužar . iz bronce (visina sa drvenom g redom 720 mm . sa mog mužara 300 mm. promjer mužara go re 350 mm .) Napis oko mužara, dolje : MART! N fEll L GOSS M ,C H IN G RAZ, a sa proti\'ne st rane : Af'.jI'O 1777. (što znači; Martin feltl salio me u Gra.:u. god in e 1777.) Mu ža r je u g rađen u drvenu g red u (d uljina grede 8W mm.) Dar nasljedn iea ljekarne Krešim ira D e r e n či n a l11u ze ju g rad a Ko pr:vni ce . Mužar je bio di o inventar a ljekarn e "K zl:.j nol1l o rlu " . Ova je lj ekarna bi la prvo bitno vojnička (graničanka), kako se to na ga đa, a jav lja se II Kopri \·nici v e ć 17M. godine. Napome nuti nam j .. , da je M. Feltl s~ l io za župnu c,kvu u Ko privnici go dine 1773. m olo zvono (Campa na minor) koje je za vri jt J1le prvog svjet ;: l; og rata rek virira no. Ljekarn ik R. P etko u paleltio me, da u Ko ta r. ljekarni II Ivancu (kra j Varaždi na) imade sl ičan mu ža r koprivničkome, sa napisom ' JOSEPH US HARTL PHARM A COPA EUS, a na suprotn oj strani: MARTI N fELTL GOSS MICH - ANNO 1776. (visina 310 mm., prom jer g o ra 310 mm.)

67

-

o sajmovima

ti sjevernoj!Hrvafskoj pod konac srednjega vijeka

U njemački pisanom dijelu varaždinskog gradskog zapisnika iz god. 1454. -1464 1) ima nekoliko značajnih bilježaka, koje slijede ovdje u slobodnom prijevodu: 1. str. 15. »Zatim o vagi, tko hoće vagati (gradskom vagom), neka plati od centa po je,; dan denar, ako je domaći, dok će stranac platiti po dva denara. U »freyungu« daje svaki od njih po dva denara.« . 2. str. 96. »U »freyung:::u« - - budući da su on i njegova žena počinili u kri:mi takav izgred i time prekršili »freyung«, treba obadvoje tako dugo držati u okovima, dok ne dadu sucu i gradu punu zadovoljštinu - - Ponove li pTekršaj, ima ih se batin~jući protjerati iz grada« 3. isti odlomak: »Mihael tuži Metela, da je provč'llio u nje,; govu kuću i istukao njegovu djevojku tako, da se na njoj vidi 18 modrica. Sud odredi, da optu .. ženi ima platiti za svaku modricu po 100 denara, (kako je to i inače određivalo gradsko pravo), a povrh toga ima dati sucu radi povrijeđenoga »freyung:::a« 50 grivnja ili maraka.« 4. str. 97. - »Stjepan i Antun potukli su se na Ivanj~ i time prekršili »freyung«. Antun ima platiti 3 grivnje«. . 5. str. 134. - »Remenar i njegova žena natezali su se i tukli u »freyung"u« s orgulja::: ricom. Ova je puna modrica, a zadobila je i se .. dam ožiljaka. Sud osudi remenara i njegovu ženu, da plate orguljarici svaki ožiljak sa 100 denara, a radi povrijeđenoga »freyung:::a« imadu osim toga dati sucu punu zadovoljštinu«. 6. str. 129. - »Sluga kovača Ivana tuži slugu majstora Gabrijela, da je provalio u kuću njegova gospodara i tamo ga do mile volje ispre.. mlatio i to u »freyung:::u« (in der freyung). Sud odredi, da krivac ima (povrijeđeni) »fre::: yung« platiti svojom rukom«. Što je »freyung«? U Beču ima još danas trg, koji se zove tim imenom. Uprava gradskog arhiva u Beču dala je u svoje vrijeme na upit pisca ovo objašnjenje: »Pod »F reiung« razumijevalo se po staro .. ?jemačkom pravu određeno gradsko područje, lzuzeto ispod kompetencije gradskog suda. T a.. kovih Freiunia bilo jc u Beču više. UMo kod

crk ve sv. Stjepana i pred samostanom škotskih monaha, gdje je trg do danas sačuvao to ime. Ako je netko počinio kakav zločin, pa mu je uspjelo pob jeći u takav F reiung, dohvatiti kariku na cr= kvcnim ili samostanskim vratima, uklonio se ti.. me za vrijeme, dok je tamo boravio, mnogo strožem svjetovnom sudu i potpao pod blaži crkveni sud. Toga radi zadržavali su se pri ta.. kvom Freiungu i oni ljudi, koji su već imali nešto na rovašu« .» U varaždinskom zapisniku govori se o krše .. :ljll freyunga u gostioni, II privatnoj kući. Taj· Izr az ne može kod nas imati ništa zajedničkog s gore navedenim smislom riječi Freiung u Beču ili drugim njemačkim gradovima. Međuto saznajemo, da taj naziv ima posve druge: značenje u susjednoj Štajerskoj. God. 1833. prirediše u Grazu kulturnohistorijsku iz.. lo:bu. Njen katalog spominje među ~stalim izloženim predmetima i dva - »Freiung"a«.') Jedan je iz samog Graza, drugi iz Murau.. a. Prvi ima oblik cimera - vodoravna ispružena ruka drži dvosjekli mač. Drugi je obična za" stava. Katalog veli, da su to sajamski znakovi. Velike bi sajmove, naime, otvarali uz izvjesne svečanosti, pri tome bi zvonila crkvena zvona a na vidnu mjestu itaknuli - sajamski znak. Ski" nuli bi ga! tek po svršetku sajma, koji je običnQ trajao po 14 dana. C Grazu je taj običaj davno već nestao, dok se je u Zagrebu sačuvao do dandanas t Tkalčić (Povjesni spomenici grada Zagreba, sv. I. str. 80. uvoda) veli: »Ovaj najveći sajam trajao je četrnaest danah, t. j. tjedan danah prije s vetka, a tjedan danah poslije. Prastari taj običaj saču\'ao se donekle sve do danas, jer se i sada jošte tjedan danah prije Stjepanja ujutro na glas velikoga zvona na zvoniku stolne crkve izvješa crven barjak u znak velike svetkovine i velikoga' sajma, koji se n.a isti način tjedan danah poslije svetkovine i skida«. . ') Tanodi-Wissert : Povjesni spomenici grada Varaž' dina, svezak ll. J944. ' ) Isto iznosi Bermann: Alt und Neu-Wien. strana 144. (1883.) ') Catalog der Ansstellung culturhistorischer Gegenstande. Graz 1883. (u posjedu dr. N. Pečomika u Varaž' dinu).

Takav sajamski znak,. a i sajam sam, zvahu susjednoj Stajerskoj Freiung. Čini se, da je taj i::raz bio poznat nekoć n e samo u Varaždinu, 'već i u Zagrebu. . Tkalčić (J. c. svez o V. str. 384.) ima ovo: »Item causa Myklini instiroris contra pili a.: tores in freiga mota ad octavum diem est rceepta«. Tkalčić ne ulazi u predgovoru u tumačenje ovoga izraza, a u indeks ga stavlja na ovaj na.. čin: freiga (czeeha). Time on sam sebi protuslo.. vi, jer u uvodu ·(svez. 1. str. 78.) veli, da su zagrebački cehovi nastali tek u XV.' vijeku, dok XIV. vijek pozna jedino bratovštine, con fra", temitates ili kolendina, primjerice kolendinum piliatorum, bratovštinu klobučara. Cilj bratovšti", Ila bijaše isključivo dobrotvoran ili nabožan. To još ne bijahu stališke organizacije s pretežno eko.. nomskim zadaćama. Ona bilješka, u kojoj se spominje freiga, pot jeće pako iz god. 1385! Mažuranić se isprva povodi za Tkalčićevom opaskom u indeksu, ali o :lmah ističe ono pro'" tllslovlje (Prinosi za hrvatski pravno"'povjesni rječnik, str. 312): )fraiga, frajga, f., pisano frciga, ali jamačno valja fraj ga čitati. Bit će od njen>. f~ei, slobodan, a zmčit neku obrtnu za'" drugI' ili društvo. Nije li dakle ipak i prije I z d jela : D ie Oest err ei c h-u " ouris che iHunaTch i e im \ VO,.t und Bild . St eiermuTk. XV. vieka bilo uređenih cehova u Zagrebu?« Svezak V II . s t ralla 175. Kasnije napušta prvotno tumačenje , i veli (str. 1463.): )treuga, f. vidi franga, freiga, trgovaca i obrtnika. Po njihovu nač inu stao je :ali i popunu ili popravak pri riječi mir na str. i puk zvati svoje velike sajmove, a iskvareni 658; kako nisam mogao naći nigdje drugdje nazivi ušli su u gradske zapisnike . Nije slučaj, lika njem. lat. rieči frei ga, počinjem misliti, da je smisao tih iz talijanskoga pozajmljenih nije li krivo čitana rieč uTkalčića; mo:da treba riječi posvema isti, kao što ga ima ona iz nje.. mačkoga pozajmljena riječ frey~ng (Freiheit), da bude treiga mjesto treu ga?« a to jc sloboda. Mažuraniću nije mogao biti poznat vara:", Sada se pita, što imamo razumjeti pod tom dinski gradski zapisnik. A li našavši u nJemu slobodom? Zasad je nemoguće dati konačni freyung, sigurno bi II toj riječi vidio izvor za" odgovc>r, jer postoje razne mogućnosti . Evo naj", grebačke freige. važnijih: Konačno popuna ili popravka kod riječi 1. Dr H. Untersweg u Grazu saopćio je, mir (str. 658.): »Možda valja popravIh mOJe tumačenje pri da su tamo u svoje vrijeme ukinuli za trajanja velikih sajmova sva ograničenja, koja su tijekom rie~i frejga, primjerice causa in freiga mota mo .. , gao bi doista značiti : pravni spor, zametnu t za nemena uveli gradski cehovi iz sebičnih razloga ti trgovinu i promet grada. Samo na one velike: božjega mira ili frange zagrebačke« . sa jmo ve bmjeli su trgovci dolaziti slobodno, Mažuraniću sada nije više frei ga neki ceh, ve': je tek sinonim za fran ga, frangy a, fr anch a, t. j. ne plativši inače uobi(aj ene gradske daće iali i treuga, kako z agrebački poviesni spomenici (mitnicu, mjestarinu, vagarinu i dr.). Freyung zovu tamošnje velike sajmove . Prva tri izra::a - - tako zovu i sam sajam - znači isto, što i su roJllanskoga podrijetla, potj eč u iz talijansko",' Fn'imarkt = franco foro, franch e fo ire. O tome ga franco, francare . U sredovje č nom Zagrebu bi", kod nas ne mo že ni govora biti. U nijeme, jaše oduvijek jaka kolonija Talijana, većinom kad:l se u Zagrebu spomin je freiga, a II Va .. II

69

/

ondje bez zaprek e boravi ti«, bpet jedna vrsta imunit eta, Progna nik bijaše siguran , da mu II gradu od v!asti ne prijeti nikako va opasno st, Sve da je taj običa~: i kod nas postoja o, pa mu se samo zameo trag, bio bi jamačno imao pre,. malo važnos ti, a da bi po njemu nazival i velike sajmov e. 5. I:gleda , da nam sama zagrebačka povjes .. na vrela daju odgov or na pitanje , što imamo ra .. zum jeti pod tom slobod om, Čitamo uTkalčića tJ. c. svez , VII. str. 274., a iz.. god, 1465,): ) - - quod - - tempor e liberta tisfran cha, tempor e nundin aium - - (alique m) lesit est convic tus in pena duppli «, l j svezo II. str. 348., a iz god, 1472,: »Quod civem verber assent - - per hoc Iibcda tem civitiltis franga m ilppcll atam confre gissent - - « , Gotov o u istim godina ma čitamo u varaž .. dinsko m zapisn iku (l. c, str. %,): » had die freyun g zwbroc hen (= ;::erbrochen ) .«, a na str. 239:« - - alioqu in culpab ilis erit frange rupcio nis«, P ,·ecrtao prof. Fran j o Koš č er jz ?·aspr&ve Ttl mbiilt: D ie W ·i ederlatlfe T. JI1o n o grav l den =1<1. Weltgcsc hte Zagrebačka vrela vele, da se ti sajmov i S·ve,oak V Il . s i nmu 35. zovu franga · i sl., a da su oni (jedna od gradr.1: dinu freyun g, nema još uopće cehova u tim skih) sloboština = liberta s! Vladar i ili velmož e gradov i ma, a kamo li, da bi ovi mogli već uvesti dali su gradov ima pravo, sloboš tinu održav ati :.1preke slobod noj trgovin i, ko je bi on~!a :a tra" sajmov e, a građani zvahu to sada freiga ili ja nj.'l sajma privrem eno doki nuli, Mi iz vara::" frey ung, sada franga francha ili slično, U zagrebačkim vrelim a · ima još jedan naziv di~.skoga :apisn ika sa:naje mo što vi še, da je :a za sajmov e - treuga. Ovaj izraz nema .išta \TIJl'me sajma - barem za domaće - vagarin a zajedn ičkog s dosad navede nim, Treuga je nas, poJvostručena. 2. Međut i m je državn a "las t osloba dalil tala od gotsko ga triggw a, a znači vjera, zadana s.1jmare od pl aća nja dr:avn ih da:bin a (t ributum ' riječ (Hrvat ska enciklo pedija III. str. 204, kod ri j eči bo:ji mir) . Od nje se razvi u njemačkom itrices ima:') , današn ja riječ Treue. Kako je došlo do toga, 3. Svi sajams ki privilegi grada Vara:d ina c da zagrebačka vrela zovu sajmov e go~ore o sigurno sti, nepovr edivos ti saj mara. Taj treuga? pOlo m mogli bismo na la tinsko m izraziti sa lJ pra va svakog a grada morala je nastoja ti, da u irl1lj".uncm reddere . a to prevod i Stulli na tali .. njegov u području vlada za ~ rijeme sajma be .. j.lnski franca re, a na hr vatski oslobo diti. : uvjetni mir. Nered i nesigu rnost odbit će saj, Nije li u tome jedan od razloga. što naša vre la mare. Toga radi kažn java magist rat prekrš aj, po či n j en u vrijem e sa jma, (in freiga , in der gO\'ore o fre igi i t. d .? 4. Mažuranić spomin je kod ..iječi bo: ji mir fre ~ · t;ng), barem d vostmk om kaznom . Te kazne 0\·0 (l. c. str. 79 .): )L Spl jetu na dan sv Duima :.:n adl.. biti i mnogo teže . U Varažd inu plaća tri dan a prije i poslije toga blagda n.l svaki, i jedall radi tučnjave 50, grivnja ili maraka grad .. isti :gonik slobod no je moga o doći u grad i skoj općini samo radi povred e freyun g"a, a oSim toga za svaku nanijet u ranu još i uobiča.. ;) Tanodi : PO\'je sni spomen ici g rada Vara ždina svejen u otštetu povrijeđenom, U Varažd inu ono-" . za k L strana 165, ga vremen a prodal a se kuća za 15 maraka ! e,) ibidem strann 61, i Ui5 , Drugi prekrš itelj bude osuđen na gubita k ruke! ") ibidem privil eg kralja ŽigIllIIn da iz godine 1421, (s tL 61, ). Ulrika Celjsko ga iz god, 1448, (st r. 105 ) i ViTrećima zaprije ti magist rat, da će pono\'e tovca (str, 184,) li pi:ekrša j - batinjaju~i ih dati istjerat i iz ~r
70 .

da. Pojam mira (treuga dei) unijde u naziv sajma, kao što ina č e po jam slobode (freiga, fran .. cha, franga i sl.). Ipak zagrebačka vrela, govoreći o sajmovi.. ma, nikad ne spominju treugu dei, već samo treugu. Srednji je vijek bio pun nemira i borbi, pa je toga radi za njega do šlo do raznih uredbi, kojima bijaše cilj spriječiti, pa bilo samo lokal .. no i povremeno, te vječite kavge. Nastojalo se ~10ći i do takovih uredbi, koje bi vrijedile traj .. no i za velika područja, čitave države. Crkva i država složile su se u tomi :;, i tako je došlo do one poznate »treuge dei« ili božjega mira. On bi god. 1040. proglašen ::a čitavu Francusku: svaka je borba najstro že zabranjena od srijede naveče do ponedeljka u jutro (t. j. u dane muke Kristove). Tko se o to ogriješi, kazne ga i dr.. ia\"a i crkva . Slične uredbe nalazimo i u drugim raz .. nim zemljama. Kod nas se pokušavalo poistovjetiti ovaj )božji mir« sa' sajmovima u Zagrebu, jer ih povjesna vrela znadu zvati »treuga«. Tako tkalčić (I. c. str. 7. uvoda) veli : x· Govoreći o sudu, spomenuti treba jednu važnu ustanovu, koja je zasi jecala u sud, a to je: božji mir ili treuga dei (narod zvao ga franga, frangya i :pofrangya), a to bijaše jedna od naj,. ve~ih i na::spasonosnijih sredovječnih ustanova, ko ja je donešena k nama preko Njemačke; ona se ne samo brzo udomila, već i bila pod osobitom zaštitom krune i gradskoga poglavar" stva. Božjim mirom ili treugom stezalo se šaka" čko ili pravo jačega za stanovite dane u tjednl.1j ili mjesecu, bilo naročito samo za bilo koje do,. ba godišta , Za vremena tre ug e d vostruko su ;»pedepsali« . Možemo li uistinu dovesti u sklad treugu dei primjerice u francuskoj, tu ne.. mensk~ i prostorno sveobuh vatnu instituciju jed .. ne vclike države, te Margaretski sajam, jedini veliki ili godišnji sajam, koji je imala gradska op~ina na brdu Griču? On je trajao 14 dana. Kakva je to treuga dei, koja važi samo dva t jed,. 11.1 uzastopce, a svu je ostalu godinu b e: ikak.. V0g

učinka!

Naziv tre'u ga ::a sajmove bio je, č ini sc, što i Tkalčić isti č e, narodu llop~e nepo::nat, nab zimo ga jedino u kancelarijskoj latin5tini onog? vremena . Puk je svoje "elike sajmove zvao jednostavno »sloboštine« ( ~ freyung, frci", ~a, franga, i t. d .), što oni uistinu i bijahu .

Spomenusmo negdašnji sajamski znaK u Grazu - ispružena desnica drži mač . :ramo ga ::V3hu F reiung. U prvom broju ovoga časopisa prikazan je sličan znak iz Koprivnice. Jesu li i njega isprva samo na sajamske dane pričvrstili o grad.. sku vijećnicu? To ćine još danas u westfalskom gradu Muensteru 7 ). One kukice na koprivničkom znaku, pomoću kojih bijaše lako pričvrstiti ga o zid i opet skinuti, kao da govore za to, da je i on spadao u ovu vrstu znakova. Po obliku gOf' tovo isti nala::imo kao crtež u ruk~ pisu VinOf' dolskog zakona8 .) Dr Brozović prim jetio je opis i prikaz takvog ~ajamskog znaka, zvana »Frei.. ung«, koji upotrebljavahu u malom štajerskom mjestancu Nieder Voe1z ~ . ) Ruka, koja drži mač, pričvršćena je o jednu motku, a tu bi ::a sajamskih dana na određenom mjestu, na samom trgu, za.. holi u zemlju. Nešto slično spominje Henne vom Rhyn 1o.) U kako međusobno dalekim krajevima go.. to.o isti običaji! Tko zna, gdje ćemo ih vrenlenom još naći . Gdje ih upotrebljavahu kao sajamske zna.. kove, imali su ti očito istu zadaću: opomenuti sajmare, da drže red i mir, prekrše li ga, biti će strogo kažnjeni. U gradovima bili su oni ujedno simbol pune sudačke vlasti suca..načel .. nika, njegova prava izreći i smrtne osude. T ako u Koprivnici. U po koje malo mjesto dospio je možda ovakav znak samo kao uobičaj'ena vanj .. ska forma bez pravnoga sadržaja. Redovito su ovi znakovi samo privremeni, određeni za vri.. . . Jeme sajma. Ima i druga vrsta, i to trajnih simbola z.1 »ius glaaii« poznati Rolandovi ili Orlan.: dovi stupovi . Sred gradskoga trga stoji kameni kip viteza u oklopu, u ruci mu je mač, koji strši u vis. Nalazimo ih u brojnim gradovima sjC \ erne Njemačke, ali i u našem Dubrovniku 1 Jesu li spomenuti sajamski znakovi samo pars pro toto ovih Orlandovih kipova? Tek ruka s mačem je prikazana umjesto čitavoga "i te z ~.. ' ) Tumbiilt : Die Wiedertii.ufer. MO(1graphien zur Weltgeschichte, svezak VII. strana 35. 8) Dr. Kostrenčić u prvom broju ovog časopisa. ") Die Oesterreichisch-ungarische Monarchie)n Wort und Bild, Steiermark Hef. VJ. strana 174. 'o) Kulturgeschichte des deutschen Volk es svezak I. strana 294.

prof. Adolf Wissert Voraldin

71

Međusobne rodbinske veze koprivničkih krajiških kapetana Ispitiva'jući razloge, zašto su unosna mjesta kra"

jiških Velikih kapetana koncem XVI. i u pr;: vim decenijama XViI. vijeka bila određena za viscke čas nike Austrijance, koji su nastojali, da u prvome redu poprave svoje osobno bla;: gostanje, došli smo do :an imljive konstantacije. Gotovo s\·i tadanji zapovjednici na Slavonskoj krajin'i bili su, naime, međusobno pove:ani rod" binskim vezama. Ra:umije se, da su te vodile i do najviših mjesta tadanje krajiške uprave u Grazu, na čijem je čelu stajao formalno kao th'orska figura jedan od blizih rođaka vladara . Poslove obavljahu pojedini referenti, a ovi bijahu ponajčešće pripadnici štajerskih stale:a, rođac i pojedinih vel. kap etana na našoj Krajini. Hr\"atsko;:sravonskom saboru bilo je favori:i" ran je stranaca trn u oku, jer su i predstavnici tadanjih hrva tski h stale:a sami jedva čekali na hilo koje unosno mj~sto u okviru obramben :h mje-a na hrvatskoj, slavonskoj ili primo rskoj Krajini. T II se svima pru:ala jedinstvena prili;: ka, da se obogate. Zemlja bijaše, dodu še, pod \"oj ni č kom okupacijom grada~ ko ga Vij~ća uz pripomoć četa, koje je sra\"io na raspolaganje z:emaljski sabor,no zakona i naredaba nije sc nitko držao. Što se nije moglo namaći prigodom bojnil-: pohoda protivu Turaka, to je moralo dati domaće pučanstv o; to je plaćao kmet, slo' bodnjak, purgar i mali plemić. Ra::umije se, da sabor nije zaboravljao II svoj im gravamina vladaru iznositi i osobna pi" tanja, pitanja :arovjednist va na Krajini, ža le ći se, što se vrhovl1a mjesta pop un juju strancima, iako )ima na prct~k domać ' h isprobanih juna,. ka( itd. Tako či tamo na primjer pretstavku Sabora od 7. aprila 1620. , u kojoj je govora o strancima na k raj ini. l ) Na ove tegobe zauzima gradaCko dvorsko ratno vijeće \'Cć 14. i. m. stav i daje Ferdinandu II. svoje mnijenje. Ula:eći u osobna pitanja, vijeće ku ša pobijati tvrdnju saborske gospode, no priznaje da je na pr. u Karlovcu vrhovni zapoviednik Freiherr v. Stadl, da je ::ato potpukoYl1ikol11 Vuk Frankopan" koji je ujed" b~ i kapetan Ogulina, O šta rija, Modru ša i Go;: mirja. Zatim slijedi popis kapetana u ma'lim pograničnim utvrdama , koje stoje tik ria doma,. 72

ku neprijatel;a, vječno izlo::enima opasnostima, u kojima zapovje:.laju, razumije se, odreda Hr:< vati. ,Što se pak Slavonske krajine tiče, vijeće opravdava generaliju u !uk:lma Nijemca Traut.. mansdorfa time, što je isti indigena u Ugarskoj. A cinjenicu, da su kapetanije u Koprivnici, Kri:evcima, Ivaniću i Gjurdjevcu podijeljene Nijemcima ublažuje izgovorom, da su zato za:< povjednici manjih tvrđavica, kula i haramija sve sami pripadnici hrvatske narodnosti. Na kraju vijeće rezimira da su dakle na Krajini u rukama Hrvata dvije trećine, a Nijemcima je rezervirana tek jedna trećina komandantskih po" lo::aja ! « Prema tome hrvatsko:
vidnu ulogu na našoj Krajini, kao što su Gras.: weini, Galleri, Abfaltraeri, Schrottenbachri dru" gi. Svakako je Ivan Globiczer jedan od najznat. nijih članova obitelji, koji jc dugotrajnim gos.. podarenjem u Koprimici stekao priličan imetak i time u mnogome popravio blagostanje cijele obitelji. Njegovi nasljednici Grasweini pripa.. daju širokom krugu njegove rodbine. On se, dakle, ne brine samo za svoje, već i za blagos" tailje svojih sro.:lnika. Nakon Ivana Globiczeri "iše ne dolaze na Krajinu, već se drže unosnih mjesta u dalekoj pozadini. Vuk je na pr. g. 1631. vladin savjetnik u Grazu. Juraj g. 1672.

i;eneral 'i savjetnik Ratnoga vijeća, Franjo vite~ reda Ivanovaca. S njime izumire taj rod. g .. 1716. Jo ~ či tamo i o drugome Vuku G. vrho\'nome blagajniku za izgradnju utvrda u slavonskoj krajini nekako na početku XVII. vijeka,koji jc p<' svoj prilici bio sin koprivničkoga kape" tana . U varaždinskom se arhivu čuvaju stari gradski zapisnici iz 17. stolj. g. 1617. spominje sc u njima ovaj V~k »GJobicar,« kada prosvjeduje protivu podijele baštine u-a:dinske grada nke pok . Uršule Amić, na koju navodno im.) i on neko pravo.

·A. E.

Brlić

Varatdin

v

Zivot Koprivnice pred jedno stoljeće Listajući po Gajevim »Novinama hrvatsko~ slavonsko"dalmatinskim« od g. 1844 - 1847 naiđoh u njima po gdje koji dopis iz Koprivni.. ce. Priopćiti ću sadržaj dopisa kronološkim re" dom, jer se iz njih ma i u blijedoj slici vidi, kakav je život onda bio. 27. ožujka 1844. u broju 25. donašaju novine vijest, da je pred banskim sudom u Zagrebu položio advokatski ispit Friderik Hržić (kasnije veliki gradski fiškal) . 17. kolovoza 1844. u broju 66. izašao je dopis, da je ljetina radi silnih kiša strahovito stradala. 13. kolovoza digla se je silna oluja, te je led sve poharao. O Sigecu Je grom ubio 2"je snaše i više marve. U Koprivnici je sve plivalo u vodi. Dalje se veli doslovce: » Vihor je tako bijesnio, da osim mnogih oborenih drveta i razorenih kuća, t krov od pleha na kapelici sv. Spasa polag crkve otacah sv. Franje na pol je previnuo. Uz to udari grom u kuću nekojega građanina i 3 osobe odmah na tle obori, od kojih su se 2 kasnije, pošto bi im se žila pustila, razabrale, a treća nije više oživila. 14. rujna 1844. u broju 74. priopćuje se, da je veliko spravišće kri:evačke \'anneđije ime,no\'alo Franju Kemenovića za kopri\'ničkog ju" rasora. 18. lipnja 1845. u broju 49. javlja se, cl.l su se u okolici Koprivnice pojavili lupeži, kojima je poglavica vojni bjegunac Filip. Ortaci su mu s onu stranu Drave. Tako su lupeži ~I Otoku nastrijelili seoskog suca sa ženom, a taj

sudac je pred 2 godine Filipa dao uhvatiti. U Subotici ubili su poljara, a II Gjelekovcu ranili su više seljaka, među njima i kapelana. Uz to se pojavljuju u okolici konjokradice . 11. lipnja tuča jc potukla vinograde. 16. kolovoza 1845. u broju 66. javlja se o svečanom putu, koji je prošao novi križevački velik' župan grof Petar Pejačević. Na putu prema Kri:evcima bio mu je priređen u Kopriv.. nici svečan doček. Pozdravio ga je kanonik Vra.. čan, a na ulazu u grad bio je podignut slavoluk sa natpisom: Dobro došo svetli grofe! Gradu tom su najmiliji gosti Branitelji naše narodnosti. Oko slavoluka stajahu djevojčic e crvenim vrp,. cama opasane, četa građanske na "oJne vojske sa barjakom i glazbom. Kod i:laza iz grada stajao je opet slavoluk sa natpisom: Mile zemlje slami sinu! Gledaj našu domovinu Što uzmožeš , daj pomozi ' K njenoj slavi - k njenoj slo:i. U Lepavini pozdravio je :upana iguman manastira )>narodnim jeziko!n« 25. stude:toga 1846. u broju 94. izašao je dopis o školstvu u kotaru . Učitelji neće imati plaću manju od 150 forinti . Vlastelin Vel. i Malog otoka Zorn bor dao je Zo:'. gradnju škole u Otoku 60 for. 1 ral :emlje i građu za školu . Vlastelin Slanja Ernust dao je za gradnju škole 3 tali zemlj.e, i ral sjenokoše, 12 h\'. drva,

73

te . će o svom trošku podići školsku zgradu od kamena. 12. prminca 1846. u broju 99. javlja se do .. pisnik, ~a Koprivni~ani ncmaj~ smisla ::.1 kasino (čitaonu), jer su SI~I javili samo 4 pot ~)isnika. LT dopisu se iznosi, da Gajeve» No vine« dolaze u Koprivnicu u l primjerku. 23. prodnca 1846. u broju 102. jadja co' risnik Vrančić (upravitelj pošte), da se je za Kasino javilo 32 člana utemelitclia, pa da stoga ne stoji tvrdnja iznešena u broju 99. da kopriv.. čani nemaju interes za čitaonu . Predsjednik či" taone je župnik Adam Žuvić . U Koprivnici postoji i diletantsko kazalište, koje yodi ljekar" nik Šiketane. 17. ve~jače 1947. u broju 14. javlja dopis," nik, da je 6. veljače bila praizvedba kazališnog komada »Engl eska roba« Varoško kazali št e b :lo je dupkom puno. U kritici ističe glumu Šike" tanca, koji je vješto predstavljao Stelariusa , te koji je inscenirao komad. Kaže doslovce: »Botanički vrt, zdenac, naravski stan pustinjaka - sve je ovo živ dokaz njegova ukusa i one niežne brige s kojinia nam je on krasnu zabavu priredio . Gđa Cekuš izvršila je svoju ulogu hule dos" toino. Osobitu pozornost probudi njezina h alji .. nJ, kojom simpatiju svoiu prema narodnosti i kazal ištu još bolje pokaza. Ostali prctstavliači bili su : Fridrik Hr:ić pravdopravnik, Janko Demeirm: ić, Stevo Re~ko" ne i Jovo Vuđan. U istom broiu piše i piesnik Ferdo R\ls~ri i;: Virja o tom događaju sa ushićenjem. 7. travnja 1847. u broju 28 . piše Ferno Rusan , da Kasino u kući g. Reškovca (sadanj a kuća pok . Dr. R. Steinera) napredu je nIo do .. b ro, kao i kazalište pod vodstvom Šiketanea . Kazali šte je 25 . o ::u jka z avr ~j lo zim sku se::onLl, a predstave Sl! se davale naizm jence na hrYat" skom i 'Iljcmai::kom jeziku . NaJalje javlja Rusan , daje jedan kopriv.. ni ::ki medičar na,: inid iz voska model Stjepanove crkve i zvonika II Beč u, te da je taj komad prekupio upravit-c lj pošte Vrančić za zagrebački J~1uzej. Samo da je veliko pitanje, kako će se taj komad neo štećen dopremiti u Zagreb. 12. ~vibnja 1847. javl ja dopisnik A. N. G II kom se krije pjesnjk Antun Njemčić, d;1 jc 1. svibnia kraljevski swjetnik i komesar Ivan Zidari'ć održao restaurac'Tjll magistrata te su iza.. brani: sucem Juraj Kunić, kapetanom Juraj Vinkovi ć, konzulom Ju.raj Pevalek, stareš.i nama

74 "

(senatorima) M. Segerc, T. Pantelić i Joip Ft" ren t ić. Podbilje žnikom Cekuš, velikim fiškalom Hr:ić, računovođom Tkalec, sirotinjskim O" cun Vudan, porezničarom Kober, fišku šom Mi.. h;dic aranarnikom Lep. »Za 17 ašesora izabrani su ·s veće strane odlični građani i na koliko izbor i okolnosti dopustiše takovi, koji barem čitati znaju«. O podne ' je Zidarić počastio 65 osoba. Uveče dayana je u kazali štu svečana pred.. stava: ») Smrt Serežanina « i ' » Rastrešeni « . N j emčić hvali dobrovol jce, koji su )>unatoč kaj .. b\~ tine svoju zadaću i z vr ~ ili«. 10. ~rpnja 1847. u broju 55 . ja'Ta l~opiS4' nik Ivan Vrančić, da su K 3niški Židovi popla.. vili koprivničko tržiš te, tako da je sada stran.. cima zabranjeno kupovati do 9 sati. K -,niški Zidovi :austavljali su žene II predgradu i od ., njih kupo vali robu, te je došlo do toga, da se je kukuruzni hljebac od 8 funti prodavao po 21 - 30 kr. srebra. l :s ~ iiLd

t l' zabrane pala je opet cijena kruha 15 - 18 kr. srebra. Dalje Vran č ić doslovce piše: » Tko je do necla\'na u na šu varoš prISpIO, o pa:io je zaista nei zm jernu mnO Z1l1U Židova, bd jc čo vje k na ulicu došao, mislio je gotovo, dol se ie Koprivnica u Ka ni: u prt't \·o rila . Da Sl! 10 ljudi, koji kakav pošten zanat ili t rgovinu tE-rrlju , jošte bi jezi k za zube metnuli - nu $ \'(' sama de č l1r1ija iz : elj cz,l e ::upanije isterana. o '.'t.k od kuće do kuće hod eća, svet o čevidno Y .-I!,1i ućn i mnoge smutnje i ::vrše ča . G . Gradski ].; ,Ipctan dade ove truto vc, koii u \'aro ~ i postoja.. no nc prebi"aju, odavd e isp ratiti, p.1 je tim hv a.. lu S\'cga gr.:H1ansh·a stekao« . 1. ru jnJ 1817. u b roj u 70. iavl ja do pisnik V r ;mč i ć poris darovatera :.1 :a grcb ačk i mu: ej . Sabiratelj je b io Vrancić ' a daro vatelji b ili su: Ceku s Drag utin, grad. podbiljc:'nik , Lcbek An .. tUi~ satnik grau. ćete, Petković Ljudevit komi .. sar , Va ić Mihajlo trgovac, Kušić Rikardo, Vin" ter J akO\' ranarnik, Lopatni Pano t rgo vac, Cep I\'an organista, Siketanc LjuJevit I;ekarnik, Ber.. k (' August i Hajko Mihajlo kapelani, Kolarić fr anjo građanin i Podunajec Martin prisjednik. U istom broju nalazi se dopis da u pivnici liekarnika Šiketanca već :; godine rastu samo" ras le pečurke ( šampinjoni), od kojih svaka važe do 2 iiednu osminu funte - a idu u tek bas krto malene. 11.l

29. ruina 1847. u broju 78. javlja Vrančić o navali skakavaca, da je ljetina te godine bila vrlo slaba, da kuh:ruza nije ni t~liko rodilo, koliko je sjemena utrošeno. Uslijed nerodice sada stoji vagan krumpira 1 forint a do sada je stajao 30 krajcera. Cijena pšenice je 4 for . a raži 2 for. 48 kr. a to zato, jer da su trgovci iz Kani : e poku po vali vi še stotina vagona. Zato da je policija za" branila izvoz žita. Vinogradi kažu dobro . 9. listopada 1M7. u broju 81. se javlja, da je magistrat 6 listopada izabrao zastupnicima za hrv. sabor Josipa Ferenčić.l i Martina Šegrca, a za ugarski sabor potonjeg. U instrukciji zastupnicima se traži, da se iiirski jezik uvede kao službeni u Hrvatskoj, • ako to ne bi moglo biti, da bude latinski, a nikako mađarski iz razloga »što mertvi latinski jezik nemože nikada narodnom našem jeziku toli pogibeljan postati, koliko ž i v ući zanešenih naših suseda zvuci«.

Time bi eto svrSlO, jer na žalost kn jižnica varaždinskog muzeja ne posjeduje daljnja gD* di~ta Gajevih Novinah . Iako su vijesti, koje sam izo'io mršave to se ipak iz njih vidi, kakav je duh tada vladao u našem gradu . Iz ovih mršavih dopisa vidimo, da je Ko .. pri vnica ćutila narodno (doka: natpis nad sla.. volucima g. 1846. i instrukcije nar. zastupni .. cima) Vidimo ovdje, da se je u Kopri vnici vodio soci ja lan život (čitaona, k azali šte), t ~ da Sll ljudi imali smisla i za opće kulturno nasto" jan je (sakupl janje za muzej u novcu i naravi), vidimo da je bilo smi sla za podizanje škola i konačno, da je policija već onda moral a protiv herca uredovati . T 3ko Vam eto bi jaše pred 100 godina šem gradu . Dr. Zvonimir

II

na..

Vargović

Varaždin

Najstariia Koprivnička cehovska povelja Zaslugom koprivničkih obrtnika sa č uvali su u Obrtnom zboru u Koprivnici mnogi stari cehovski spisi, povelje, zapisnici i sli č no gradi .. vo, koje može mnogo dopriniJeti, da se razjasni fm-jesni razvoj obrtničkog staleža i njegovih ce.. ho' ~ kih organizacija u Koprivnici. Među ovim -+,ovjesnim spomenicima, koji . SlI na zauzimanje osnivača ko pr i"ničkog grad .. skog muzeja dra Leandera Brozo v ića danas po" hr3p.jeni u zbirci Gradskog mu zeja, osobito su ::animljivi dokumenti, što se odnose na postanak najstuijeg koprivničkog ceha, k oj i Sll 1635. od" lucili osnovati zlatari, kO\' ači, bra vari, mačari, relT.enari i sedlari. Te godine, 1635., kako nam sv jedo i:i S i\ČU " '1 .11'-<\ isprava, zamolili su izaslan ici kopri v ni čkih koyač~, bravara, mačara, remena ra, sedlara i zla" tara: kovač Matej Kaceu š te brava ri Juraj Man" duk i Pavao Lukarić zagrebački ceh kova';a, bravara, mačat.a i zlatara u gradu na brdu Gra" deCI., da im izdadu prijepis svojih cehovsk ih }'{'vlastica. Svoju su mo!bu ob ra:do:ili time, da žele stvoriti novi ceh ili bratovštinu II Ko" privnici, a pošto ne znaju kako su sastadjene t;\kovc cehovske povlastice ni kako vi su uvjeti, pod kojima se njima mogu koris titi. po treban im i~ prijepi ~ zagrebačkih povlastica da se njima ! poslu že. ~e

Zamoljeni zagrebački ceh rado je to do z~ \'oii(' , ali su zagrebački remenari i sedlari, koji Sll imali poo;eban ceh, prosvjedo\'ali proti v toga i protivili s~ da se Koprivni čan i ma i :da zatra .. i eni pri jepis. L sačuvane sc povelje ne ra::abire zašto su on; bili tome protivni, ali je to vjerojatno bilo s toga razloga, što su zagrebački remenari . uzdari i krznari dobili svoje ceho vske povlasti" ce zasebno još 1466. godine od k ralja Matije Ko rv in a,*' a njima su se pridru::ili kasni je i sedlali , te su 1480. dobili takođe r od Matije Ko rvina potvrdu istih p ri vilegi ja: - dok su ko" ~,r a č i j srodni kovinarski obrtnici (ostrugari . b r~ .. ~ - a ;-i i :načar i ) dob ili s' ·o je priyi legi je tek 1521. god in e od kralja Liude vi ta ll .' · Obrtnici su bili nio ponosni na starost ceha, te se stari ji ceh smatrao vri jednim o sobitog poš':ovanja, ka .. ko to :.namo iz tu : be zagrebačko g kaptolskog postolarskog ceha zagreba čkom kaptolu 1653. godine protiv kaptolskog bravarskog i sed lar.. skog ceha, koji je htio u procesijama stupati na po č asnom mjestu, zato jer se bavi »pl emeni.. - " I T k a lči ć L K_, Po,·ijesn i ~po tn e ll ic i slobod no g Kr. g l-ada Zagl-eb a. s,·ezak lT ., 1894- -, strana LXX XI. i 3°7•. " Tk a l čić , na vedeno d jel o st ra na, 4-02 . ' .' T k a l čić . naH'd _ CI j., s,·,:za k II L, 1896 ., strana x xx. do :\;';\X ~v. i 209 . d o ::'17 .

75

tejšom meštrijom« nego je postolarska, a po.. stolari su kao najstariji kaptolski ceh imali pravo stupati na posljednjem, t. j. najpočasnijem mjestu u povorci.'" Osim' toga povlastice su zagrebačkih ko" v(lča i srodnih obrtnika bile mnogo detaljnije razrađene nego remenarskih i srodnih, s više pojedinačnih uredaba, kojima se regulirao ži" vot u cehu i odnos majstora prema pomoćnici" ma i šegrtima kao i prema obrtnicima izvan ctha te prema kupcima i vlastima. Prema tome bi koprivnički majstori remenari i sedlar i udru.. ženi zajedno s kovačima i sro :'nim obrtnicima dobili bolje uredbe nego su ih imali zagrebački, remenari i sedlari. Napokon su se, kako saznajemo iz iste povelje, zagrebački remenari i sedlari ipak sr o>' razumjeli , s kovačima i srodnim obrtnicima, te su dozvolili, da se prijepis povelje izda ne samo koprivničkim kovačima, bravarima, mačarima :latarima, nego i lreimenarim:3 isedlarima. T ako su 1635. godine Nikola Kraljić i Stjepan Sušić, cehmeštri ceha kovača, bravar,-, mačara i zlatara u slobodnom i kraljevsk01:) gradu na zagrebačkom brdu Gradecu izdali ko" privničkim majstorima povelju, koia uz uvodni naprijed spomenuti historijat sadrži i zatraženi priJepIS. Ta ,je povelja pisana na pergameni ve.. likoj 62 X 74.5 cm, te je proviđena pečatom zagrebačkog ceha, koji ju je izdao. Pečat je pričvršćen o povelju smeđom lijepo pletenom uzicom, . a smješten je u okrugloj drvenoj ku.! tijici s poklopcem, da se bolje sačuva. I sačuvao se potpuno. Utisnut je na crvenom pečatnom vos.. ku, koji čini tanki srednji sloj na masi smeđeg voska, kojim jc ispunjena čitava šupljina ku .. tijice. Na pečatu je uokolo natpis: SIG (illum) AURIFAB (rorum). POLIT (orum). SERA" TOR (um) ET FABROR (um). U sredini pečata prikazani su znakovi ob rtnika, koji sa" činjavahu taj ceh. U gornjem dijelu zlatar, sjedeći na tronošcu, iskucava na nakovnju neku posudu. Ispod njega na renesansno .. baroknom šti~u vidimo lokot, potkovu i ruku s mačem.

diatorum seu polionum et aurifabrorum in regia libera civitate montis Graecensis zagrabieni com~ morantium memoriae commendamus tenore prae" sentium significantes quibus expedit universis Quod prudentes et circumspecti Matthaeus Ka.< czeus faber, Georgius Manduk serarius et Paulus Lukarich, similiter serarius cives et inhabitatores regiae liberae civitatis caproncensis, suo ac uni" versorum magistrOTUm fabrorum, seratorum, gla.. ciiatorum seu polionum, vulgo cziza·,' ok, cori~ giariorum, selliparum ct aurifab :orum, praesen" tium et futurorum in dicta civitate caproncensi commorantium et commo · a·... 20 um l1':)m'nibus et ir. personis, nostram persončIl i ter vcnientes in praesentia nobis detegere et significare cura~ n~runt in hunc modum, Quomodo ipsi intra s es!~ decrevissent novam c:eham seu confratemi .. tatcm in praefata civitate capronc~nsi .here et orJinarc: verum non scientes nec forman ha.. bentes arttculorum et conditionum quibus et ql1
76

serenisslmi princlplS condam domini Wladislai beta regia benigni tate cxaudita elementar et regis etc. genitoris nostri charissimi felicis me" č:dmissa praescriptas lit teras annotatorum judi.. moriae tunc in absentia suae Maiestatis locum" cis et juratorum ac totius communitatis civium tenentis super monulis articulis collegij seu con". praedictac civitatis nostrae montis Graecensis fraternitatis magistrorum calcariparum et sera" nOIl abrasas, non cancellatas, nec in ali qua sui torum in civitate nostra inferiori crisiensi com" partI! suspectas sed omni prorsus vitio et suspi .. morantium confectas, quosquidem articulos prae .. tione carentes praesentibusque litteris nostris fati judex et jurati cives ac tota communitas privilegialibus de verbo ad verbum sine dimi" pracscriptae civitatis nostrae montis Graecensis nutione et augmento aliquali insertas et inscrip .. per omnia acceptos et gratos habentes, dict is · tas . quoad omnes earum continentias, clausulas magistris calcariparibus, seratoribus, fabris et et articulos eatenus quatenus eaedem rite et le" gladiatoribus concivibus et cohabitatoribus eo" gitime existunt emanatae, viribusque eorundem rum concesisse dinoscebantur tenoris infrascripti. nritas suffragatur, acceptamus, approbamus et Supplicantes Maiestati nostrae humiliter ut nos ratificamus ac praefatis magistris calcariparibus, quoque litteras ipsas ac omnia et singula in seratoribus, fabris et gladiatoribus in praefata cisdem contenta ratas, gratas et acceptas haben" ciyi1ate nostra montis Graecensis nunc consti", tes litterisque nobis privilegialibus verbo tenu s tutis et in futurum constituendis et commorandis inseri et inscribi facientes, praefatis magistris innoyantes perpetuo valituras confirmamus, ha.. calcariparibus, seratoribus, fabris d gladiatori" rum nostrarum quibus secretum sigillum nos" bus in praefata civitate nostra montis Graecensis trum quo ut rex Hungariae utimur est apensum, pro tempore residentium perpetuo valituras vigore et testimonio litterarum mediante. Datum confirmare dignaremur,. quarum quidem littera,,- Budae in festo sacratissimi corporis Christi. rum tenor talis est. Nos Stephan us filius Mi" Anno eiusdem ~illesimo quingentesimo vigesimo chaeli~ judex et jurati cives ac tota communitas primo. Regnorum nostrorum praedictorum etc. ClVlUm seu hospitum liberae regiae C1vitatis anJlO sex to. In cuius rei memoriam et testi~ monti~ Graecensis. Ad aeternam rei memoriam monium nos quoque confraternitas seu c;zeha i t. d. siijedi čitav prijepis povlastica, koje je sepefatae civitatis montis Graecensis sigi)!ium zagrebačkim ostrugarima, bravarima, kovač ima nostrum praesentibus appendendum duximus. i mačari.ma dalo zagrebačko poglavarstvo 3. svib" Datum in praefata civitate montis Graecensis nja 1521. na temelju povlastica, koje su još zagrabiensi ti eria quarta proxima post festum 151Q. dobili križevački ostrugari i bravari od nativitati.> gloriosissimae v?rginis Mariae anno palatina Emerika Perena, kao namjesnika kra" salutiferi partus eiusdem millesimo sexcentesimo lja Vladislava II. Tekst je objelodanio I. K. trigesimo quinto. Tblčić u III. svesku svog djela »Povjestni Te povlastice, koje je od zagrebačkog ceha spomenici sl. kr. grada Zagreba, 1896. godine, preuzeo novoosnovani koprivnički ceh, bile su na str 209. - 217, a u uvodu na str. XXX- zClcijelo u ono vrijeme smatrane vrlo dobrima, XXXIV. dao je na hrvatskom jeziku iscrpan jer su ih kako :namo preuzeli g. 1646. i Kri" prikaz tih povlastica. Prijevod svih povlastica ž evčani *-' a još prije njih 1614. i szombathelyski objelodanio je i Stjepan Stiegler u revIJI obrtnici ."'; 166-9. godine osnovani mješoviti ,eh »Zagreb«, god. Il. br. 11., studeni 1934., na II 2:alaegerszegu poslužio se također zagrebačkim str 331 - 334. Nakon teksta povelje zagre" povlasticama danim 1614. szombathelyskom ce" bačkog poglavarstva slijedi u kopri v ničkom do" hu, a 1739. godine dobili su ih od gradskog kumentu završetak teksta povelje, kojom je kralj poglavarstva Zalaegerszega i obrtnici mjesta Ljudevit II. potvrdio još iste godine ove po" Milej, u zaladskoj župani ji: mačari, zlatari, bra.. vlastice izdane od zagrebačkog poglava >:stva. Na vari, remenari, sedlari i kova či . Zalaegerszeško kraju potvrđuje zagrebački ceh, koji je 1635. poglavarstvo ističe u svojoj povelji da su obr" izdao prijepis te povelje, da je na nju radi vjerodostojnosti objesio svoj pečat. Nos igitur "'5 I zvorna po,·elja iz.d;;na 1646. od istoga Stjepraemissa supp1icatione pro parte praedictorum pana Lušib kao i Koprim ič ka, a potvrđena q. III. 1647. od Kri ž eyač k og pogla,·arst\·a nalazi se u magistrorum calcariparum, seratorum, fabrorum zbirci cehoYSkih starina ObI tnog zbora u Križevcima. et gladiatorum in praefata civitate nostra montis *6 Romer F. F., A hazai ot\'osczehek szabaGraecensis commorannum Maiestati nostrae lyai. Szhadok, 1877., str. 408.

77

tn~ci Zalaeg erszega te pO\,lastice potvrd ene pc"' zagrebačkog ~radskog poglav arstva pri" bavili velikim trudom i mnogi m molbam a. *; U povelji , koju su 1614. dali szomb athelys kim obrtnic ima Grgur T epečić i čitavo zagrebačko gradsk o vijeće, nalazi se osim prijepi sa povelj e Ljudev ita II., kojom je potvrd io Zagrepčanima povlas tice, što su ih 1510. dobili Križevčani, na završe tku još i dodata k o remekd jelima, koja su dužni načiniti obrtnic i, kad hoće postati majsto rima. T u se osobit o za zlatare pojedi " načno napom inju tri stvari, koje su dužni iz" raditi, i to prvo: jedan kalež, i to u radion ici, kakvu odrede majsto ri ispitivači, zatim jedan pečatnjak, u kome treba da budu urezan i štit i kaciga, te napok on: lijep zlatan prsten 5 pravim dragim kamen om, a uokolo treba da bude ukra.. šen urezan im cvjetićima . *8 T e su odredb e točno preuze te iz povelje , koju je kralj Ljudev it II. izdao 1519. godine u Budim u posebn o za zagrebačke zlatare, te im potvrd io povlas tice, što su ih oni pribav ili još za vrijem e njegov ih slavnih pređa (dakle vjt!Tojatno barem još za Matije Korvin a, njegov a predza dnjeg predša snika) od budim skih zlatara , te su »po njima živjeli i sada ži\"u« .· ~ Zagrebački su zlatari kasnije , kako znamo po koprivničkoj i drugim povelja ma, stupili u zajednički ceh s bravar ima, kovačima imačari" čatom

rtlćl.

Zalaeg erszešk a povelja , u kojoj je sadrža na povelj a izdana s:omba thelysk im majsto rima od zagrebačkog poglav arstva 1614. godine prema povlas ticama zagrebačkog cdu, svjedoči nam da su se zagrebački zlatari pored onih odreda ba, koje su bile uključene u povlas ticama od 1521., izdanim a za kovače i stodne majsto re, držali i s\'ojih starih uredab a o remeb djelim a, koje su primili zacijel o u doba Matije Korvin a ili ranije od budim skih zlatara. T e zlatarske uredbe nalazim o i upovc iji, koju su 1646. dobili križevački obrtnic i od istog varošk og zagrebačkog ceha, koji je dao svoje povlas tice Kopri vničanima. Zanim ljivo je uspore diti obje povelje . Mihalik Sandor , R ć gi magy ar o t voscehp ecTurul, 1930., str . 25· Pre-ma tekstu tih podastica objelod anjenom od R omera u na\'eden om članku u • Szazad ok «, 1877 " str . 408 . do 41 I. yidi se da je to bio prijepi s podast ica izdanih 1614. obrtn icima Szombathely a . "8 RomeT, Szazad ok, J877 ., str. ' 41 r. *~ RomeT, Szazad ok, r87i·, str, 795. *;

s ćt e k

78

Križev ačka povelja , koja se čuva II arhIVU Obrtno g zbora u Križev cima pisana je na per.. gamen i vel. 63 ~< 76 cm. Tekst glasi: Nos Stepha nus Susehi ch eehae magist er, ac tota eommu nita5 eiusde m cehae magist rorum cal .. caripar um, serator um, fabroru m, gladiat orum, et aurifab rorum: Memo riae eomme ndamu s tenore pra{'se ntium signifi cantes, quibus expedi t uni" versis. Quod pruden tes et circum specti , riri ma.. gistri similit er ealcaripares, serator es, fabri, gla.. diatore s, et aurifab ri civitati s liberae regiae eri" siensis, nostra m person aliter venien tes in prae,. sentiam , supplic arunt nobis humill ime, quaten us nos artieul os ezehae nostrae praefat ae transur ni et transcr ibi facere, eisdem que pro vitae ipsoru m directi one dare et conced ere dignar emur. Quo.. rum petitio ne, utpote iusta exaudi ta, praesc riptos articul os transu mi et transcr ibi fecimu s, huius eontine ntiae et tenoris . Nos Ludou icus etc. kao u koprivničkoj. Pošto je završe no s nabraj anjem artikul a, poslije riječi posljed njeg artikul a »501" verc debebi t, et ad hoc 'sit adstric tus.« - slije,. di umetak o artikul ima zlatara, a glasi ovako : Aurifa brorum autem articul i huiusm odi sunt te .. noris. , Item quod quilibe t magist er aurifab er tenetur bonum et purum argent um laborar e. Item quod dum aliquis inter' eos voluer it ma.. gistrum , idem primitu s tenetur magist ros auri" fiees certificare cum suffici~tibus litteris , apud quem magist rum anno s sui studij comple verit, an cbedie ns et fidelis, prout decet, fuerit, deinde tent:tur eosdem iterum literis suffici entibus edo .. cere, an legitim e sit procre atus, iuxta ritum saerosa netae Roman ae ecclesiae de honest a pa" rentela : item quodsi aliqui pueri aecept antur pro arte aurific a docend i, ijdem etiam debent esse legitim i, et de honest a parente la procre ati. Item quodsi aliquis inter eos voluer it in magist rum c[(;:ri, primitu s debet propri js manib us unum nQ\"um calicem in aliena officin a, quam caeteri magist ri ipsi deputa verint cum omnib us porti .. onibus lahorar e et perfice re. Item quod tenetur laborar e unum sigillum , et in eodem debet sein dere seu seulper e galeam cum clypeo , postea debet praepa rare unum annulu m aureum , cum bOllo lapide pretios o, et pulchr o modo cum floribu s . ~cissis omare circum quaque . Item quod volens aliquis magist rari, idem debet dare unam marcam ~rgenti, pro altaris cehae eorum susten .. tatione , et magist ris ac consor tibus ipsis tenetur dare unam merend am. Item quodsi aliquis ser.. vitor corum magist~r effici praeteJ;lderit, extunc

tat1s apud unum magistrum aurifahrum duo s annos servire tenetur, et sic tandem in magis" trum creari poterit. Item quod nullus magistro" rum artificum arte institoria sive mercatoria, sed sola aurifabrili, questum facere possit atque valeat ; bene ' tamen alijs questibus uti et frui possit. Quibus quidem articulis productis etc. slijedi završetak teksta povelje zagrebačkog po" glanrstva, te potvrda kralja Ljudevita II. kao i u koprivničkoj povelji sve do završnih riječi kraljeve povelje »anno sexto« . Zatim slijedi tekst kojim zagrebački ceh potvrđuje prijepis te povelje: Unde nos pariter, praescriptorum articulorum tenorem et cO!1tinentiam, in praesenti tr.1nsumpto literarum nostrarum ad instantem dictorum magistrorum calcariparum, seratorum, fab~orum, gladiatorum, et aurifabrorum, civium utpok civitatis praescriptae crisiensis, modo quo SlIOr1 coram nobis factam petitionem, transumi et transcribi fecimus, easdemque ipsis magistris calcariparibus, seratoribus, fabris, gladiatoribus et aurifabris pro futura vitae ipsorum tlirecti" one, sub sigillo nostro cehali impendenti extra" dandas duximus et concedendas. Datum in civi ~ tate libera regia Montis Graecensis Zagrabiens is feria secunda proxima post festum divae M ar" gan:thae virginis et martyris . Anno domini mil" lesirno sexcentesimo quadragesimo sex to . Na modro"smeđe"zeleno "crv enoj uzici VI SI pe~;tt zagrebač kog varoškog ceha isti kao na koprivničkoj povelji, ali nema kutije nego Je samo na grumenu smeđeg voska na gornjem ,rvenom sloju utisnut :ig. Na presavinutom donjem dijelu povelje je klauzula: I Anno domini millesimo sexc.entesimo quadragesimo septirno, die decima quarta martii. Nos Sebastianus Gonan judex, senatores, cae.. terique jurati nec non tota communitas Ebe rae et regiae veteris inferioris civitatis Crisiensis. Praesentes literas sive articulos, universaque in eis contenta cehae magistrorum calcariparum, seratorum, fabrum, gladiatorum et aurif"brorum, nunc et in futurum in praetacta civitate nostra existentium, pro futura vitae ipso rum direc t:one, approbamus, acceptamus, et ratificam'us, cum appositione pendenfs sigilli communis, et usu,,· .alis nostri, ct subscriptione manus propiiae Jp" sius domini judicis nostri. Sebastial1us Gonan judex I~pud tog teksta obješen je na zeleno"smede~bi" jdoi uzici pečat Križevaca u okrugloj drvenoj kutijici bez poklopca.

Na koprivničkoj se poveiji ne nalazi takova klauzula, ali je u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu sačuvan prijepis povelje, kojom je kra!j Ferdinand III. 16. lipnja 1655. potvrdio koprivničkom c~hu ove povlastice preuzete od Zagrepčana. Iz tog prijepisa saznajemo i to da je prijepis zagreba čk : h priviI ~gi) potvrdio već prije koprivnički gradski sudac Ivan de Saneta villa.* J(J Ne znamo razlog, zbog kojeg nisu te :btar .. skc odredbe o remekdjelima preuzete i u ko" pri,' ničku povelju, ali vjerojatno ne ćemo po~ri" jc~iti, ako predpostavimo, da su koprivnički zla" tari voljeli ne vezati se ovako teškim uvjetima postizavanja majstorstva skop č anim također s velikim izdatcima, a koji osim toga nisu ni od" govarali skromnijim zahtjevima, što su se re" dovn('l stavljali na majstore u manjim mjestima . Dokumenti nam potvrđuju takove odnose iz" među zagrebačkih i pokrajinskih obrtnika u prvoj poli 19. stoljeća, kad je isti ::agrebački ceh, koji je 1635. koprivničkim obltnicima dao svoie povlastice, 1829. postao )velikim \"a~o škim cehom«, u kojem su tad.) po red ::btara, bra" vara i kovača, bili i kolari, pećari, lončari, oruđari i bač\"ari. Taj je ceh imao i svoje vanj" ske č lanove izvan Zagreba (na pr. iz ]astrebar" skog, Zeline, Sisb i dr.), ali ti majstori nisu bili du žni raditi »ogledno« rem ebdjela tako dugo dok se ne bi eventualno preselili u Zagreb . TL1Lla bi ga morali načiniti "" I u koprivnički su ceh kasnije ušli neki drug-i obrtnici, kako nam to svjedo če povlastice JZ 1766. godine i djetićke povlastice IZ 1795. godine (koje su obje također sačuvane

"'l " Horva t R " iz prošlosti g rada Koprinli ce, Hna; ska prošlost, knj. V., Zagreb, 1943·, str. 43 · Pogrješno je tiskano d a je prijepis p ot\Tdio ) "an de Sancta Villa 28. s': ibnja 1607 .., jer sam pri jepis p o tječe iz 1635., pa je pot\'rda usli jedila m ožda J6 37 ' Ni pt·of. dr . R . Hon'at nem a "iše rukopi s s"og č lank a a niti se II Hn'. dr ž, arhivu mog lo prona ć i pri jepis povelj e Fet'dinanda lJI ., jer na žalo st u č lanku pmf. d ra. R . Horv ata n ije točn ij e ozna čeno u kojoj se skupini d okum enata n alazi u at'hini prijepis , koji on spominj e . Stoga nisam mogao ustanov iti toča n datum por\Td e pt'i\'ilegija, U dru gom č lanku prof. dra . R . Horvata, Koprivni č ke crkve i kapde, Hn' . prošlost, knj . JV " Zgb ., 19+3 ., str. '3- p omufnjom je na"edeno d:! je kralj Ferdinand Ill. p otn-di o O,'c pri " ilegi je 12 , IX . t635 ' (3. ne 16. VI. r655, ) ';'t t Ha n-at R ., K a ko su nekad ži'-jeli hn';mki obrtnici. Zagreb, 1929., str. :z8. i 68 . - 69.

19

u gradsk om mu:eju }, i to krznar i, stolari, stak~ lari isapun ari. 1809. godine dao je Franjo I. povlas tice cehu bravar a, kovača nožara , sedlara i puškar a. (Povel ja u grad, muzeju ). Uza sve promje ne, koje je ceh proi ivio tokom vremen a, uživao je on u Kopriv nici kao najstar iji ceh, zvan »stari ceh«, poseba n ugled, te su njegov i članovi imali pravo, da i na proces ijama stupaju na posljed njem, najčasnijem mjestu.*I " Ta najstar ija cehovs ka povelja koprivničkih obrtnik a bila je dakle čuvana kao osobit a vri.. jednos t stoljećima, a kao histori jski dokum ent ekono mskog i kulturn og razvoja Kopriv nice ima Dna i danas za nas izvanr edno značenje. Draga

nam je rosebn d i za to što JC ona trajan spo~ mcn& histori jskih veza Kopriv nice i Zagreb a.- 13 * I ~ Hon'at R. Kako su nekoć živjeli hrv. obrtnici, str. 64 - 6S, na,·odi da su koprivnički bravari i kovači u neko vri jeme, koje u članku nije određeno ali vjeroja tno u 19. stoljeću, sačinjav ali zajtdnički ceh s krznari ma, kaparim a, čavlari ma i puškari ma. * I J Posebn u zahvaln ost duguje m ravnate lju Hrv. drž. arhiva u Zagreb u dru . Josipu Matosoviću, koji mi je sta ,·io na raspola ganje svu onu arhivsk u građu spomen ute ustanov e, koja bi mogla doprini jeti potpuni joj obradb i najstar ije Koprivničke cehovsk e povelje , a osim toga je na moju molbu pogleda o i tekst o'·og članka .

Dr. Ivan Bach Zagreb

IS K A Z

dar ova telj a Jnu ze'u gra da Kop rivn ice NEMEC MART IN, zubal' : Kamen iz »Grant ula« sa uklesan om godinom 1736. EISENB EISER LADIS LAV: l kom. srebren og- novca iz god. 1678. HADEL AN JELKA : Kamen a sjekira . PETRIČEVIC MARA , Bregi: Preslica iz god. 1861. POLSE K SLAVI CA, učiteljica: 4 kom. pisanic a. PETRIČEVIĆ FRANJ O, BI"egi : 2 kom. tunjka (štubla) za sprema nje zrna. VEZJA K VIKTO R: Kamen i fragme nti nađeni na raz valinam a "Starog a grada «. IMBRItlć VINKO : Bočica sa umetnu tom mukom Isuso,·o m. BOBOV EC DORO TEJA: Barokn a stajaća ura u staklen ome ormariću . PRVčIć MATO , Bregi : Preslic a iz god .1843. PRVČIĆ MARIJ A, Kopriv nica: Preslica . BELOSEVIĆ FRANJ O, Bregi: Kle š će (dn'ene ) za pukanj e dlaka. MJESN I N. O .. : Žig N . O , O-a. PEtOR NIK dr. N . Varažd in: Pečat (otisak) Ferdinand a II. KOMP ARI FRANJ O : Drvenu škrinju opančarskog ceha u Kopri,'n ici. VUKASOVIĆ ICIKA, Zagreb : Farmac eutska diploma Antuna Draškovića, Beč 1824. SUDET A MATE , Zagreb : Fotogra fiju Antuna Balaška iz Kunovc a, ranjeno g povodo m bune u Kunovc u )903. god , SEMPE R FRAN: Razni predme ti Hnat. Sokola (fotogr afije, letci, dopisni ce, štampil ije, značk e , knjige i t . d .) TRN, šaljivi list od .5 . II . 1898. Na str. 8 - ) I prikaz pod naslovo m: Koprimički izbori. Ope,ra u 3 čina , Razne fotogra fije. VINSK I dr. VINKO : dvije knjige BLAŠKOVIĆ prof . VLADO : Letke, spise, non ne, novin. izresci i t. d. ĆUKOVIĆ MARIJ A: Arhi,·a »Hrvat . ŠpOl't. kluba Slaven« u Koprivn ici.

ROZM AN MARIJ A: DI·ije fotogra fije Koprim iQ kapelic a s,·. .Florija na i trg »Pod Pikom« .) KLARN ER GJURO : Tri knjige. SIVOS ud. ANKIC A : KUHA t: Južno-s lovjens ke narod. popi e\' ke , IV ANtIĆ IRMA : Razne fotogra fije. VUTUC ROZA: Fotogra fija članova Grad . redarstl·a iz god. 1898 . LOBOR EC VALKO : Ob,'ez. zajma N . O. od 500 din. P APRIK A IVO : isto razne brošure ; t . d. J\WZE J GRAD A VARAŽ DINA : 31 kom. knjiga po,·ij estnog sadržaj a. PLEIH DRAG UTIN : Foto -filmov e razli č itih snimaka. BOŽIčKOVIć VIKICA : Proglas na seljake iz )848. god . Proglas na svećen s tvo (bez godine) Odbor za podign ut je spomen ika Jelačića bana iz god. 1861. Alexan der god. 1833,

Alagović,

proglas iz

:žORGA ELIZA BETA: Fotogra fija 2S god. proslan : Vatrog as. društva u Koprivn ici god . 1899. TRSTE NJAK MARIJ A : razne fotogra fije. NEIMAREVIĆ prof. ANTE : SI·ežan j raznih novina, knjige, papir. no,· čanice.

DAR OVA LI U NOV CU Po Po Po Po Po Po Po Po Po

(nastav ak 3.) din. Sulimanović dr. Stanko - Grabe 500 din. Vargo, · ić udova · Draga Zagreb zoo aino Mikulčić Dragut in Zagreb - Ja vand udova Helena , Zagreb )00 din. Lucu Franjo, Kopri vnica 70 din. Mehkek Ivan, Zagreb Ru ž ić Ružica rođ. Savor, Zagreb 50 din . Smerdu Jakob, NO\·o Mesto . 40 din . Hofma n Julije, Slav . Brod Levačić Franjo, Zagreb 2S din . Livada Milan Kopriv nica 20 din. Sabolov Nella, SJav. Brod.

)000

Izdaje: Odbor za osnivanj e Muzeja enda Koprivn i ... , kao sekrija Doma kulture. - Ur .. dnlk: Dr. Brozović Leander . Koprivn ice ZrIlljski tre 5. I kat. - lJ rećllvalačkl odbor : Kukec Stj.. pan, Paprika ho, Dr. Brazovie 1.eallder . - Tisak: Gradska tiakara Koprivnica . Izlazi poneme no, kali .. uredai" sakupi dovoljno eradiva. Cekovnl raEun roštansk e štedionl "e br. 441-70"208.

ZBORNIK MUZEJA GODINA II.

G R A D A

KOPRIVNICE

KOPRIVNICA, PROSINAC 1947.

SVEZAK 8.

(~.)

KOPRIVNIČKA TVRĐAVA u XVII. STOLJEĆU

Valja razlikovati prvobitnu tvr 7avu Kamengrad, koja se nalazila 4 km. južnije od varoši Koprivnice, na obronku Bi/ogore, koji narod zoye Starigrad. Kamengrad je bio sjedište ogromnog imanja, a bio je s vJjin a kraljeva. Na podrućju im'lnja smj.=;stila se koprivnička varoš, koja je morala, prvobitno hercegu a poslije kralju, davati daću. Koprivnička varoš je bila isto utvrđtna Medutim njezina obrambena ~'ažnost je porasla, kada su Turci god. 1526. smlavili madarsku vojsku u bici kod Mohača u južnoj Mađarskoj, a pOgotOI'U kada je god. 1552. pala Virovitica. Koprivnica je sada postala pogranično mjesto, koje je trebalo utvrditi. Sada se počelo ubrzano raditi na izgradnji tvrđave u modernome holadijskome sistemu. Radove oko podizanja tvnlave radili su besplatno kmetovi, pak je prema tome koprivnička tvrđava djelo selja čkih, kmetovskilz ruku. , Tvrđava je imala 4 bastijana (Popo vski, Florijanski, Dvorski i Gen sbiillerov) i isto toliko ravelina, koje OVdašnji narod zove "reberini" . Uz tl'rrial'ne nasipe bili su opkopi napunJeni vodom iz potoka Koprivnice. Dio tvrđavnih nasipa (istočn i) i dva ravelina sačuvali su se - doduše oštećeni - do danas. Odbor za osnutak. muzeja grada Koprivnice poduzeo je korake, da namakne novčana sredstva, kako bi se mogli provestI radovi oko uree(l nja i sačuvanja ostataka ovih bedema, dok bi se u oružanu, zgradu uz ove bedeme, koja je sagrađena za vrijeme Vojne krajine god. 1714., imao smjestiti gradski muzej. Na gornjoj slici Vidimo koprivničku tvrdavu kako je - po prilici izgledala u . XVII. stoljeću. Vide se nasipi, "varaška graba" oko nasipa, dvoja ulazna vrata u tvrđavu, do kojih vode mostovi preko jarka. lJlazna vrata na lijevoj polovini slike bila su uz današnju kuću jakoba Dolenca (prije dr. Wolf, Martin Dlaka)) a ona u desnoj polovici, nedaleko današnjeg Doma kulture (prije Domoljub). Gornji crtež precrtan je iz knjige: Das gedrilckte von Tiirken i t. d. Frankfurt u. Leipzig 1688. strana 636. (Landesbibliotek, Dresden HH. 831).

Popis umrlih svjetovnjaka pohranj~nih u kripti franjevačke crkve u Koprivnici od godine 1747. (Nastavak 4) 1774. 29. Julii Se pulta est Dna Aloisia Radimon in Cripta S. Francisci Annorum 40. 177 4. J. Aug. Sepultus est iuvenis Georgius Szvasnik in Cripta inferiori Annor. 14. 1774. 20. 7bris Sepulta est Sptblis Dna Catharina Schlihovarin in Cripta Sanctissimi Salvatoris Annor. 64. 1774. 29. 7bris. Sepultus est Onus Paulus Rotpauer S. C. M. Corporalis in Cripta S. Francisci An norum 56. 1774. 15. Hio bris. SepuIta est Spectabilis Dna Anna de Haak Capitanissa in Cripta S. Francisci Annorum 28 ~ Compt. 1775. 11. Maii. Se~ultus est Mathias Horvat Vietor in Cripta S. Francisci Annor 60. 1775. 26. 9.bris Sepultus est iD Crypta infra chorum \ Onus Mathias Tallinger Pi stor. - 13. x. bris_ Onus Bartholomaeus Italus ___ 23. X.bri ~ Incryptata est in Capella Saivatoris Dna Marianna Andreskin. 1776. 23. Maii. Incryptata est Dna Ana Benalin. 1777, 20. Januarii. intumuiata est Dna Theresia Suchich in Crypta S. Francisci Annorum 34 1777. 30. Junii. incryptata est Dnna Anna Czonnerin infra choram Annorum 60. 1777. 28. 7bris J:lliana Temerin Incryptata est Infra choram Annorum 32. ] 778. Junii ] 6 ra obiit Perillustris ac Generosus Onus Joannes Bapta Hubner L. R. Civitati s Caproncensis Judex actualis et Pharmacopaeus ac Contus nostri Vice Syndicus anentisimus ac die ] 7 Tunati Mensis circa huram mediam nonam SepuItus est in Crypta Fratr':lm. ] 779. die ] 3. Januar. Incryptatus est Jacobus N. Servitiais noster goi multus Annos gratis Conventui servivit Anno cirate 60. 1779. die ] 2. Febr. incryptatus est Chistianus Swan ezer Magister Fabr.o lignarim eadem Crypta infra chorum. ]779. die ]2. Maii. Incryptata est Anna Maria Franchich Vice Syndici filia Annor. octo in Crypta Nostra. ]779 die 29. junii. Incryptatus est in Crypta Nostra Peri1lust. ac Urosus Onus Joalmes Gerlechich quondam Comitat. Crisiensis Supremus judlium hujus Civit~tis Regiae Capro per

82

multos Annos Senator eximius! Caclebs usqu. ad mortem prope 60 Annis vixit et mortuus est. 1780. die 2. januarii. Incryptatus est in Crypta nostra Josephus Circumspecti Dni Vice-Syndici Georgii Franchich filius circiter Sex Annor puer. 1780. die 4~ octobris incryptatus est in Crypta S. Francisci Perillustris Dominus Adreas Luchich Notarius Civitatis Caproncensis aetatis 38. Completorum. ] 780. die 26. octobris Sepultus est infra chorum Providus Josephus Pauler Cerdo et Civis Caproncensis annor. aetatis 31. . 1781. die 16. Februarii. obiit Spectabilis Dna Gabriela De Knezevich Capitanissa nata De Schneiec Anorum aetatis 61. Ac 18 ejusdem mensis SepuIta est ad ' Cryptam S. P. Francisci. 1781. die 2 l. --Marti obiit et 23 Sepulta. est infra chorum Elisabetha Paduan ex jagnjedovecz annor 56. 1781. die4 ta Aprilis in. Dno obiit Circumspectus D Paulus Hiszar Vice-Syndicus quondam hujus Conventuset 6t~ ejsdem mensis Sepultus est in Crypta infra hurum Annorum aetatis 65. ] 781. die 12 Octobris obiit Dna Agnes Simanovich aetatis annorum 35 ac die 14~ ejusdem mensis Sepulta est in Crypta 'infra chorum. ] 782 do die]6 Maii sepulta est infra Ssmum Salvatarem in nova Crypta Dna Rosina H,lszar Vidua aetatis annor 72. ] 782. die 22 Noverr:bris sepu\ta est infra Ssmu Salvatoren in nova Crypta Anna Maria Drumerin Vidua aetatis Annor. 64. ] 783. die. 4ta Aprilis Sepultus est infra SS. Salvatorem in nova Crypta M. V. P. Petrus Jakopchich Senior annor 50 Phisicor Religionis vero 32. 1783. die 3tia Maii Sepulta est infra SS. Salvatorem in nova Crypta D. Suzana Najholdt funificissa aetatis annor 49. 1783. die ]0 Maii SepuJttl est infra SS. Salvatorem in nova Crypta proles Noe Anna Mar. filia Antonii Simanovieh aetatis trium Septima nonam. (Nastavit će se)

Ostruga iz XIV. ili XV. stolj eć a, dar Ma ši ć Fra ilje iz Staroga grada (kraj Koprivnice) kbr. 164. mjeseca svibnja 1946. g. Ova je ostruga iskopana g. 1945, na jugo-ist. strani brežuljka Stari grad (Kat. čest. br. 2261.K.O.Jagnjed o vac - M
83

Tri Grasweina, vel. kapetani Koprivnički. Radoslav LopaŠić spominje u svome popisu vel kapetana od god. 1589. do 1604. tri Grasweina: Stjepana (1589. - 1597.) Vuka (1597.) i Albana (1600. - 1604.) Grasweini bijahu, po svoj prilici, tirolskoga podrijetla, ali se članovi ove ' porodice već u samom srednjem vijeku spominju i u Štaj ersk oj. Nedaleko gradića Judenburga leži općina Weyer Na njenom se području nekoć nalazio f eud al ni posjed Grasweina (Grasswein, Grassw ein). Praotac štajerske grane spominje se već g. 1375. kada Arkolf sa svoja 3 sina Leonardom, Ulrikorn i Konradom potpisuju neki kupoprodajlli ug ovo r. Vremenom su Grasweini došli u porod ič ne veze sa znatnim i moćnim štajerskim rodo vima koji su i na našoj krajini u XVI. i XVII. s to lj eć u igrali znatnu u; ogu kao ekspon enti impe ri jali stičkih težnja habsburške dinastije . Oni su po ve zani sa Lambergima , Herb ersteinima, SChr otter _' pachima, Gallenb eq.ri rra, Globiczerima i drugi ma, koje je povijest naŠe 'krajine crnim slovima zapisala u svojim anaiima. O koprivničkom vel. kapetanu Stjepanu (1589. - 1597.) našli smo u pristupačnoj nam historijskoj građi slij e deće podatke: Stjepan je nastupio svoju vojničku službu na našoj Krajini već za života svog rodjaka Globiczera, koji ga je, čini se, postavio g. 1586., rrak on smrti Ivana Panovića, kap etanom ivan ič kim . Prije toga službovao je sasma kratko ka o kapetan u Đurđevcu. Godine 1587. vijeća Sab or u Zagrebu o obrani naše granice . General H al lek šalje k vijećanjima kao svoje opunomoć enike Stjep ana Kastclanfyja i Stjepana Gras we i na . U :-abors kim zapisnicima pišu ga tla pr. i Gracbwayn de Bayer. Kada je 14. svibnja 1589. Globiczer umro , imenovan je Stjepan zamjel~ ikom ZC po v jed ni ka u Koprivnici. Od sada se on vrlo često spom inje u raznim relacijama o krajini, koje se čuvaju II gradačkom i našim arhivima. Graswein se brine, da popravi vojničko stanje na granici i pod uzima sve, samo da udovolji gr a d a čku gosp o du Šalje marljivo izvještaje o svim dog o đajima, tako na primjer dne 27 . VIII. 1591. o svome pohodu u Moslavinu zaj edno sa četama bana Erd5da. Tom prilikom popališe grad, zarob i ~e mnoge age i zaplijeniše 3 topa, neš to pušaka j mnoštvo zaire.

koprivničkih

84

Dne -31. VIII. 1591. iz vješć i lje o napredov a.nju Hasa n-paše l ia Sisa k. I ~t'lga dana dobij a Stj epan c1 l' fl niti vno k ~ p et anij l1 koprivničku D ne 2. I. 1592. op ~ t ja vl j a II Gral. o napr edo v
zapovjedajll II Sisku. On ih tuži II Graz . U isto vrijeme sallla j e od svojih uh odd , da T ur(:i kan e na Savi i D rav i podići mo stove i pO ,.>rav iti tvrđi cu Hrast iinicu na K upi. Dne 15. ožujka op i suje gradačk o j gospod i ve liki iLgr ed u Samoboru, gdje se sukoh iše Hr\ ati i z b~ns kog banderija sa n j e mač l,i m p l ?ćeni ­ cima puko v ni je Reite man. M {' đu Nijemc i ma ima mrtvih i ranjen ih. Na kraju izv je štaj, hvali Ivana Drašk ovića, kO ii bi žel io p0stati konjanički kapetan u Križe\'ci :lla . Dne 20. svibn ja d oj av l ja k r etanje HrlIstanbega prema Turopolju i K er es tilicU. O vaj d a r aspolaže sa 3000 k onjanika i 200 pješ aka. Usput pali i r obi. U r opsho j e od ve o mnogo seljaka a 6 sela posvema sravn i o sa zemljom. l d rugi se b egov i spr emaju n a vojnu, pa stoga ponovno meli topo ve i k o nj e, kola i mun i ciju Č etiri dana kasnije p odn osi detaljni prij ediOlI za obranu Kraj i ne. P oče tk o m lipnja Turci kreću na Sis ak a 24 . toga mjes er a ham etom su poraženi. Gra swe in kreće k once m l ipnja svojim četama pr ema Zagrebu, a dne 12. k olovoza sudje lllje opsadi Petrinje. Kraj em te godine Graswein šalje u Graz n eke p oruk!! o banu Erd 6d u, i o km eto vi ma, koji su radij e prebj eg li TurC ima, neg o bi se i dalje dali ugnjetavati od hr vats ke gospode God . 1594, d.ne 22 . travnja su dje luje Graswein u bitci ko ·j ~ iska. O njemu se zat i m m anje čuje Ilglt-da, da j e obolio i god . 1598. podl eg 'lo svojoj boh: sti. Dne 15. X!. naime o bećaje nad "o jvoda Fe rdinand iz Graca udovici Elisa bl:' l i GrJswei ll [(,d. Schrottenpach, d a će j oj dug ud 33CO fori II ti što p rij e i spla,t i ti u 3 obroka. Gr aswe in i Sll, čini se , bili vrlo vješti u l1a~:o lllil dv al1ju zemaljs k ih d ob ara . Čes l'l' h !!jl' ške u starim al lJivima po 'krepljuj u 0\'0 n; Šl' lll:š lj E' nj e NJih ove su ,.poslovne Vtlx" bile pr l; šifl~ nE' guto vu po čit a VOj tadanj oj A L:st rij i -L ' ku di l e 5. srpnja 1535. vl ada II lm sh ll! cku mul i Vuka Graswt' ina, Ja podupre njih ova ka!\d ld .; ·(l Ila dl/oru ' za č a st vrhovlloQa pj enEZnika. One3 0. ruj 'l :> 1535. supotpis uje i sti Vuk: . ad mand atul11 v ' ada r ev u n aredbu, da k omorska uprava II gl z:du Rt' utclst einu ima kroz 5' godina dobavljati tiroisko drvo znam cnitolllll Tiz ianu, slikaru u V nt' ci ji, koje cvaj tr eba za r ezanj e od 1000 kom. dasaka. Ti"< an se op e tov Ćl n o žalio zbog al jkave do bave dr va, : uje bi on i oqako u redu pl atio. Taj isti Vuk biu je i vicedom \. Štajerskoj, a sp omin je se u nizu poslova Habsburgovaca kao spreta n mešetar

Razum ije se, da su pri nlbwi topova, municije hrane i t. d. i Grasw ei nu ostal e po koje sitnice. On se brine i za vl adarevo srebro i zlato, za izradbu zI atnih lanaca i dru gi h ukrasnih predIlleta . A dru gi Graswein, Luk a clobija na dar jedan sre brni pehar i srebrn u ka ntu (I imen ku). A kada se (J ra~w e in i ('braćaju vlad aru za pr i p o moć pri zidanju grada Eppenstein;:t, (,nda im iz državne blagajne uVijek teče zn a!ra nO\' čan2 p o moć . Jasno je, da je i slu žbovanje Grasweir.a na našoj granici odbaci lo znatne pri hode, koje su Stjepan, Vuk i Alban za vrijeme svojeg 15 godišnjeg komand ova nja " znali znatno i povi si ti. U K oprivnici n3slijed ;0 je Stjepana u kapetanskoj ča~ti Vuk II Graswcin. Izgl eda nam, da je ta kapetanij a bi l a kratkoga vijeka, jer već 26. lipnja 1598. čitam o nalog Mari je Habsburg svom d vorskom blag aj n iku, da nabavi srebrni dobro p ozlaće ni prib or za vi no u vrijednosti od 50-54 f orinti , koji se ima 5 srpnja iste god i ne uručiti Vuku Grasw einu veL kapetanu ivaničk om prigodom nj egov a vjenčanja . S 3čuv ao se izvještaj Vuka kao kapetana koprivničkog od 5. listopada 1597. o gradnji tv r đavice Ro v iš će. Nakon Vu ka dolazi na čelo koprivničke kap etanij e Alban Graswein, ranije kapetan ivanički 1591.). 011 zamijenjuje neko vrijeme i generala slavonske kraj i ne. A sig urno je i bio najbezo'bzirniji od sve trojice Gr(jsw ei na. Kao kapetan ivanički istaka o se g. 1592. sa 400 krajišnika u borbama :·a H asan -paš om b osanskim . Počeo, je služiti na granici već g. 1585. kao poručnik u Koprivn ici. Su dj eluje u borbi haramija na potoku K omarnici pod vojvodom Ivum Stankov ić em. U svojim je rel acija m a vrlo obš iran, te dojavlja i događaje bez i kakove voj n ičk", vrijednosti. Tako IlJ prim jer, da je u Kopri vnici jedno dijete prou ~rokovalo pož ar. T om j e pri I i kom u đurđeva­ čkom sok ak !.l izgorjelo 9 kl!Ća . G . 1593. vodi manje upad e na tursko područje kod Hrastovice i u pr3\'CU Pet rin je. G od. If,OO dl1~ . 3 veljače javlja Alban kao ve liki kapetan koprivnički generalu Herbersteinu da je 27. siječnja II društ vu sa Hrvatima Orehovačkim i Kašl ela n o vićem porobio okolicu Slatine uh va ti o Murat-agu, prisvojiO 1500 rogate marve i opljačkao i spalio 5 sela . On kao zapovjednik koprivn i ~koga kraja g. 160 3. br ani naseljene Vlahe od osvada pu kov nika Kolonića . Ka u .; t ' ;. 'l io \I neprekidnom neprijateljstvu S:l k oprivlllČi
85

J604. odgovara na tužbu sabora zbog uskrate poreza sa zakašnjenjem, jer je prisustvovao pogrebu supruge jurja Zri njskog. Odbija, da plati saboru poreze od podložnika koprivničke tvrđa­ ve. a sve osvade proizlaze iz puke zavisti i mržnje hrv. stalež3. Već prije 4 god. on je "branio" svoje podložnike od te nepravedne kontribucije, koji i te koliko {:rinose obrani zemlje. Ni njegovi predšasnici nijesu ubirali daće za sabor. U koliko ipak dvor odredi drugačije, on će postupati po zapovjedi. Nato je Sabor dne 5. srpnja 1604. tužio Grasweina Rudolfu II. naglasivši, da ovaj ne samo što uskra : uje vladaru prihode, već ih štoviše zadržava u vlastitu korist. Saborski izaslanik Vuk Druš kovački pO·lavlja tužbu, dne 13. siječnja 1605. Dvor obećaje Hrva tima, da će provesti istragu. Grasweinu, koji je imao odličnih -veza sa dvorskim ljudima, nije se ništa dogodilo. Kada je Alball skoro zatim napustio koprivničku kapetaniju, imenovan je g. 1607. od istoga Rudolfa ll. barunom. Dr. Rudolf Horvat spominje još i nekog ja-

kova Grasweina, kapetanom koprivničkim, koji je g. 1603. na svom pohodu prema Virovitici nabasao na Tatare i bio živ uhvaćen, ·izgubivši sve svoje vojn ike. Tatari provališe nato do Kopri\. n ice, poharaše mnoga sela i odvedoše 1500 Podravaca u tursko sužanjstvo. Ovaj je jakov bio vjerojatno rodjak Albana, ali ga obiteljska kronika ne spominje . Grasweini nestaju početkom XVII. vijeka iz naših krajeva, a na kapetanska mjesta u Koprivnici dolaze njihovi srodnici iz drugih štajerskih porodica.

Vrela: Monumenta, Zagreb, I ~ 87 i 19 ' 7: landesarchiv, Innsbruck, Arhiv Min. Fiuancija Wien, Drž. arhiv, Wien sv. 17 i 37 Carl Schiitz - Histo risch - Topog raphisches Lexico n v. :5teierma rk I. Graz 18 n.Dr. RudOlf Horvat; Povijest Kopri vnice, Zagreb 1943. Starine XIX Zagreb 1887. D. j. A. Fessler: Die Geschichte Ungarns und ihrer landsassen, VII . leipzig 18l4. .

A. E.

Brlić

Varažd i n

Sakupljanje pučkih popjevaka

II

kotaru

Koprivnica. Na prijedlog Dra. L. Brozovića preuzeo sam ove godine sakupljanje pučkih popjevaka u kotaru Koprivnica. Taj me je kraj uvijek n a ro č ito privlač io već stoga, da ustanovim odnos međimurs ke pučke popijevke prema podravskoj , koja podru čja imadu mnogo dodirnih to č aka. Namjera mi je bila da obradim čitav ovaj kraj, da bismo dobili zaokruženu sliku podravskoga pu čko g muzi čkog izražaja, da bismo tako imali mogućnost sravniti međi­ murski i podravski muzi č ki folklor. Do sada sam bio na tom terenu u dva navrata : od J 4. IV. - 3 V. 1947. g. i od 6. VII. - 12. VII. 1947. g., dakle ukupno 18 dana. Obišao sam dolje navedena mjesta, a preostalo mi je, da obradi lll još više od polovice toga kotara. Kad bude i ovaj ostali dio kotara obrađen, predpostavljam, da ć e se sakupiti materijala vd kojih 800 do 1000 pjesama, k oje bi se mogle publicirati u tz v. " Kopri v n ič koj pjesmarici. " Taj materijal ć e biti pod oba n, da na1ll dade jasnu sliku muzi č kog izraž aja ovog dijel a Podravine. Tada ć emo imati dovoljno materijala za kompara ciju sa međimurskim i ostalim materijalom s ličnog sadržaja.

86

0dmah napominjem, da mi vrijeme nije dopuš tal ~, da se dulje zadržavam u svakom pojedinom mjestu. pa ć u po potrebi morati u neka mjesta ponovno i ć i , da obiđem i ostale pjevač e, za koj e sam na prvoj svojoj ekskurziji saznao. Isto ta ko ć e biti potrebno, da i svoje stare pjeva č e ponovno posj!ltim, jer se tek kod pono vnog sastanka sa pjevačima obi č no naiđe na novi još interesantniji materij al od prvoga. Dosada sam bio u s lijede ć im mjestima: 1. Koprivn ~ ca. Tu u predgrađima živi : narod još uvijek na selja č ki n ač in i ustanovio sam, da ima pjevač a , k oji znaju prave selja č ke stare naše popijevke. Dosada su mi tu pjevali: Fr,a nj o Dolenec, r. 1871. iz Hlebina 10 pjesam a, Martin Dlaka 1'. 1861. 7 pjesama, J osip Loborec, r. 1862. 5 pjesa ma , Roza Oštriš r. Imbri e.ić r. 1903. 1 pjesmu, i An a Kralji ć r. J a kupi ć r. 1887. 5 pjesama. Sazn ao sa m, da još znaju pje vati: Ba ra Vahtari ć, Zefa Vin ce k j Josip Suboti č ane c . Sakupljeno svega: 28 pjesama. 2. Legrad. Pje vali su mi: Dionizije Peruši ć 4, Tomaš Jan č e c 2, Josip Vrb a ni ć 4, Magda Harambaš

2, Kat~ Sango 4, Jela Ra fael 9, Mara Gregurec 1, Mara Zinji ć 1'. 1876. 3, sestre Gabrijela, Kata Micika Sabo 15 i Furjan Kuzmi ć l pjesm u. U ovom materijalu irna mnogo s li č no s ti sa međimur­ skim materijalom , ali se on ipak znatno od njega razlikuje. Tu sam našao jednu staru obrednu igl'U "Preskoči Anica tri drobne tan č eke ." sa plesom· .JoŠ treba obići ove pjeva če: Mati ša Drago ' Ruži ć Pišta, Kukec Stjepan , Dragica Ruži ć, žena Josipa Vrbanića , Bara Horvat, Jelka Brljakova, Rok Žiga, Rok Horvat i Ivan Pa ča ndi. 3. Đelekovec. Tu su mi pjevali: Treza Sabol i Mar:) Sabol 3, Tt'eza Đureta 19, Ana Mallari ć fi , Treza Betlehem 1,Anka Vida č i ć 4, Gjura Stjepan I , Ana Peti 3, Treza Saboli ć 23 pjesme. Ukupno 60, Najinteresantnije su pj~ s m e ove posljednje pjevačice, koja je među svima naj stari ja, r. 1865. g Ona mi je, kao Treza Đureta 1'. 1888. pjevala kao da či ta iz knjige. Materijal je interesantan i stari. Osim ovih znadu još pjevati i ov i pjeva č i i pjevačice: Dorena Puri ć, Jendrina Gregurek, Katena Saboli ć, Treza Gregurek, Andro Gregurek , Tomo P~ti, Tomo uirodi, Ivan Šele, Magena Čoklica i "stari" Šoštarić . Svi se sjeća ju nekih pokojnih pjevača, koji su mnogo p;evali, tako Doru Glavak, Pavla Gjureta i V. Vuljaka , koji je na samrtnoj postelji pjevao pjesmu "Sejala lena .. . " Za cijelo vrijeme moga sakupljanja u tome mje ;; tu vodio me od pjeva ča do pjeva ča samoprijegol'l1o seljak Marko Maltari ć, koji je za svoj posao pokazao neobično zanimanje. 4. Torčec. Ovo je mjesto jedno od najinteresan tnijih. Tu sam nai ša o n'1 jedan stari sloj tz v. "vuzmenih PJesama", koje su se n el, ada pjevale o uskrsnim blagdanima uz kolo. One su sve u dum malog opsega, sa živim i raz nolikim ritmovima, što dokazuje, da su plesovi bili naro č ito živi. Našao sa m i " đurđevske " i "ivanj ske" pjesme že tala č !,e i sva tovske. Pjevali su mi; Ana Ba rkin r. 1880. 18 Đuro Gašparić 8, Mara Kova č r. 187 4. 8, Stj epa n Groti ć 1865 . 5 i Mara Kova č i ć 94 god. 2 pjesme , ukupno 41. Osobito prva Ana Barkin je bez ikakovih poteškoća pjevala pjesmu za pjesmom kao da je č ita. Osim ovih još znaju pje vati: Jula Mik š i ć, Ivan Kovač Šimel,inec, Jela Mikulec, Treza ' .Kuzmić, Mara Pi cer, Valent Lakuš, Lur ija Rašćanec, Martin Šimek, Ana Kosni ca, Mara Pi cer, Valent Lak uš, Lucija Rašr.an ec, l\!artin Šimek , Ana Kosni ca, Mara Mikšić, Eva Šomoci, Bara J ak upek, Mara Gašpa rec, Ana Laku š, Mara Matija š i ć, Jula Plavec, Franjo Kovač, Martin Ra šča nec i Fonjak Andrija r. 1868., koji pjeva na sp e(:i.i alan raps o di čki na čin.

Njegovo se pjevanj e može samo fonografski fiksirati. Narod s pominj e nekoliko pokojnih pjeva č a , koji s u n a r oč ito mnogo i lij epo pje va li, a to SII: Ivina Ga š pari ć, Bara Sataji ć, Mara Mikulec, KataGa šp a ri ć "Stanka", Alla Makar " Makarina" i Štef Lo vrak, koji si je sa m pravio "Dude " . Ovdje ć e se na ć i još mnogo pjesama. 5. Drnje i Botovo. Tu sam našao dvije pjeva č i c e, koje su po broju i po kvaliteti pjesama dale vrlo važan materijal. To su Treza Bl a žoti ć " Bil)icina" r. 1879. pjevala 21 pjesm u i Mara Šaš r. Dolenec r. 1890. pjevala 20 pjesam a Osim njih pjevali su: .Josip Hižman 3. BanI' Ambrušić 6, i Slava Žganec 3 pjesme. l tu su pjevali kao i u Torče c u "vuzmene" pjesme, kolo "Trgala sam ruži cu" a naročito je interesa ntna pjesm a uz igru "trdi most", "la dunda, ia, imate li trdi most." Nekada su to bili prekra sni svatovski obi č aji, keji dana s is č ezavaju. Još znaju pjevati: Marija Topločić, Franca Fabijan, Josip, Roza i Jana Ban, . Jalža Bar č ane c " Kanižanka" i Reza Ganžuli ć Ovdje sam ukupno zapisao 53 pjesme. Vodio me je Josip Hižman. 6. Peteranec. T'l sam na šao malo materijala, obzirom n a to, što moj dolazak nije bio dovoljno pripremljen , pa sam mnogo vremena izgubio, dok sam pronaša o pjevače. Pjevali su mi: Kata Blažek 10, Franjo Gadanec 2, Marija Petreković 4 i Orša Godek 6 pjesama. Materijal nije prvorazredan. No saznao sam imena mnogih pjeva ča, koji znaju pjeva ti, a do kojih nijesam dospio do ć i. To su: Kata Pavleš, Sofija Betlehem r. Blažek, Bara Brunec r. S im o ti ć, Bara Spevin, Marija Lončar, Josip LedilIski , A na Makar, Francina Kožar, Kata Golubić, Ivan Betlehem, Treza Češnjakina , Kata Blažek Grgina, Andro Benoti ć . Marija Petrel<'ovi ć i Klara Galović. Nekad su se pjevale i "ladarice", a . bilo je ,.duda". DaJlas prodire strana (slavonska i gradska) popijevka. 7. Hlebine. I OVdje je sa kupljeno razmjerno Illanj~ materijala. Najinteresa ntnije su tu svatovske pjesme, koje po č inju sa dugim "oj", koji se spušta od dominante pa silazi gli-sande do tonike • Njihove "harije" se kreću u opsegu č iste kvinte. Pjevali su mi: Andro Gabaj r. 1887. 2, Ana Gabaj 6, Marica Imbriov ča n 3, Treza Lončari ć 4, I Marija Kolarek 1 pjesmu . Ukupno 16 . Osim o l ih j o ~ znaju pjeva ti: Mara Gaži , Mato Ivan K e mi ć, Agneza Lovak, Sofija Hržić, Monika 1mbrio vč an , Franj(l Šemper, Jula Kran čecova i Ivan

87

Cimerm an. Saznao sam za imena nekolik o starih koji su umrli, i koji su nekada znali pjevati mnogo starih pjesam a: to su Julijan! ' Šempe r, Magda lena Golub, Florij:t n Belec i Marija Sigetić. 8. Koprivničlii Bregi. Osjeća se blizina . grad? Kopriv nice, jer narodn a pjesma rapidno propad a. Obišao sam mnogo pjevača , koji su mi pričali o ranijem bujnom životu narodn e pjesme , no danas već rijetko koji znade pjevati stare pjesme . Sjećaju se starih žetelačkib pjesam a. no uspjelo mi je samo jednu čitavu obiljež iti. Sjećaju se starih "ladari ca" i "dudaš a". SvatO\'ski običaji propad aju Neki bolji pjevači nijesu bili kod kuće pa su mi samo ovi pjevali: Bara Šćrbak r. Šegrc 11 , Jurešić Katica r. Posave c ~, Treza Jakupić 2, Marica Poduna jec 3, i Prvčić Tomo "Grgin ov dida" 1 pjesmu , ukupno . 19. Ova dvojica potonji h ispričali su mi mnogo etnogra fskih podata ka i narodn ih običaja iz starih vremen a. Naročito je hila pristupačna 84- godišn ja Marica Poduna jec, koja mi je prikaza la, kako se nekada plesalo kolo, pa sam na osnovu njezina plesa mogao jedno staro kolo koreog rafirati . . Ona mi je pokazi vala) sadržaj svoje "škrinj e" sa prekra snim narodn im vezovim a svoga kraja. Osim ovih pjeva ča još znaju pjevati stare pjesme: Marija Kunić , Marija Dolene c "Jakup ova" Mara Veselja k i Tomo Krapin ec. 9. Koprivnički Ivanec . Ovdje sam bio jedan i po dana i u lo kratko vrijeme sakupio sam 56 pjesam a blagodareći uzorno j organi za ciji rada , koju je s pjeva č ima pl'ije moga dolaska proveo T. Vrban, umirov ljeni općinski bilježn ik i njegov a suprug a . On je nepres tano dovodi o Ilove i nove pjeva č e. tako da sam na pr. jedan dan radio neprek idno od 8 sati ujutro do II sati no ć u. Pjevali su mi: Treza Bobek r. Koren 3, MarijI! Vrban 35. T· Vrban 8. Treza Nemec r. Horvat 3, Draga Vrban 1, Jelka Jakupić 5 pjesam a. Naravn o, mnugi od dovedeni h pjevača nijesu se mogli sjetiti starih pjesa ma, ali je to doprinj elo, da je tih dana u selu bio pojačan opći intere~ naroda za staru narodn u pjesmu . Osim ovih pjeva č a ima i dru!{ih , koje nijesam mogao dobiti, a koji po tvrđenju ostalih znaju mnogo pjesam a, a to su: Bara Koren r. Janković , Franca Bogdan ova Koren, Luka Kovačić "Međi­ murec" , stara Ma~a Markov če\' a r. Borš ćak, za koju su mi kazali, da "popev a kak grlica" , Jela i Mar'! Medvarić, Andro Čižmak ("dok ide v gorice vek popeva "J. Blaž Medvarić, Jana Šarka, Bara .Iankovi ć eva i Mara Todero va. Svi su se sjećali pokojn e "stare" Bogdan ice, koja je sjajno pjevala · pjevača,

88

Pjevači

su mi evocira li stare uspom ene na žetvene i svatovs ke običaje, koji su bili mnogo vrs:1i, a kojih danas polako nestaje . S njima nestaje i starih pjesam a, koje su se pjevale u žetvi i u svatovi ma. Sa posljed n.ie ekskm zije u ovaj kotar svratio sam se i' u Virovs ku Drenov icu, u susjedn om đurđbva č kom kotaru. Tu sam zabiljež io 53 pjesme , o njima ovdje ne ·govori m, jer spadaju II drugi kotar. Gradiv o, koje sam sakupio , predsta vlja stanje narodn e popijev ke, kakovo je ono bilo prije svojih 50 godina , kada su svi ti pjevači, koji su mi pjevali, bili mladi ljudi. Tada je ta .narodn a pjesma bila općenito u upotreb i. To je bilo ono doba, kojeg se u Bregim a sjetio "Grgin ov dida" Prvčić Tomo" (r. 1867.), koji je uzdahn uo: " . . . da bi vi bili tu prije 50 let, tu je bilo za vreme žetve "hek" (zvuk) i glas od žnecev , da smo išli s polja. Na svakom polju od vogla je bil dudaš, ki je sprovo dil žnece domom ... "Danas se nije čulo pjevan je "žnece v". Stara pjesma u masama nestaje , a nova se još nije formira la. Novi stil se tek rađa , ali njegov e kontur e pokazu ju degenera ciju starih oblika, a još više preuzim anje raznih varošk ih pjesam a, šlagera , a osobito mnogo import iranih iz drugih glazben ih područja, naroči­ to iz Slavon ije i Međimurja. Taj novi materij al narod na svoj na č in preradi i prokuh a. U njem se ne odrazu je kreativ na snaga naroda , nego vi~e snaga asimila cije, kojom on na svoj način prima strani materij al. I ovo je pitanje interes antno za muziko loga, da se objasni , kako to narod čini, no osvj etlji vanje loga pitanja samo je drugIIt na moja svrha kod sakuplj anja muzičkog folklor a. Vrijem e mi nije ciopuštalo, da sakuplj am i te import irane pje s me~ jer sam si postavi o kao prvu zadaću sakupiti onaj stari m;ltel'ijal, koji je na izumira nju i liOji se može nači samo kod rijetkih starih ljudi. Taj materij al će na m inače brzo sasvim nestati , o čemu sam se uvjerio u Virovskoj Drenov ici Tall10 je na pr. Zlatko Špoljar prije desetak godina sakupio oko 200 pjesam a od starih pjevačica, koje su ve ć danas mrtve. Njegove pjesme su prekra sni pl\imjer ci starih balada i romanc a, a kad sam danas tamo tražio te iste pjesme , nijesbm ih našao, jer su Špoljar ove pjevačice tokom rata pomrle . Da to on nije pobilježio, ostali bisino bez tih pre_ krasnih pjesam a. Novije pjesme s vremen om će se ustaliti i možda općenito proširit i, pa će biti vremen a njih naknad no pobilje žiti. Ali ne smijem o ni časa više

·.

MGji stari pjevači, kad sam ih pitao, odakle su naučili te stare pjesme, obi č no odgovaraju, da su ih naučili od svoje stare ma,me i oca. To je znak, da pojedine pjesme idu od generacije do generacije usmenim predavanjem, i da . su neke stare porodice bile vrlo muzikalne, koje su rado pjevale.

na č in spasava od propasti ono, što je njima u vrijeme njiho ve mladosti bIlo naj ljepše i naj dra že. Oni se vesele, kada im se kaže, da će iz ol'ih n.i ihovih napora iz ać i pjesm 3ri ca, koj om će se njihova djeca i unu č ad JIlo ć i služiti i on nov iti pOl l ~ a­ vanje lijepih o bičaja , kojih se ta ge nera cija, koja već jednom nogom stoji u grobu, ta ko ugodno sj eća. Prava slika narodne pu č ke popijevke koprivni č kog kotara vidjet će se, kad a će č itav sa l\Upljeni materi.ial biti u posebnoj kn 'izi ob.ielodanjen, analiziran i nau č no prika za n. Da bi rak či ­ taoci već saua mogli . dobiti bar nezllatni lIV i .J u te pjesme, na vodim ovdje nekoliko primjera, koji su naro č ito interesantni.

Općenita je pojava, da narod moj rad na sakupJjanju narodnih popijevaka sa velikom simpatijom prati. Kolikogod je narod stradao od posljedica prošlog rata, ipak se općenito ne može kazati, da se ti starci ustručavaju zapjevati zvukove prošlih mladih dana, jer su uvjereni, da se na taj

Dolj e navedene pjesme pjevali su ovi pjeva ći; Br' 1] Ana Bark 'n, r. 1880. iz Torčeca , 2) Gjuro Gašparić, r 1882. iz Tori'eca, 3) Treza Bla že tić, r, 1879 iz Drnja, 4) Bara Šćrb ak r. 1;,76 iz Bregi. 5) Treza Jakupić. r. t8S0. iz Bregi, 6) Ana Kralji ć r. 1897. iL Koprivnice, 7) Marija Vrban, r. 1899 . iz Koprivničk og tvanca.

propustiti, da se skupi od još živih starica staraca ono, što je još od starog stila ostalo u njihovu sjećanju. Sa propadanjem starih napjeva i tekstova propadaju i stari plesovi kola, koja su se igrala uz te stare pjesme. Moći će se još koji primjerak spasiti,

Spod ko -me - no,

~ E ~ I~ O Ja- no

3.

i~

4.

,.

bi - stro_ vo - da te - ~e ,

spod ko -me no

-\

it r -! ~ ~

Ja-ne - no,

OJ\;§ I)

jel ti moj-ko

r=~ DI bl V r I ~ ~ ) JJ; Jl -"

J;

do moj? O Jo-no Jo- ne - na, jelti maj-r.o_do-ma?

, '! Oj de voj · kLma -jo, I~

Ji ,

r hV f

jesil'

VI~

11(' -

Pa - mor'mi maj -ko

.! ,J Jt ~ ::l ~

il',

,::ft.

6Đ

~

I - vo namje na i - vanjSkO

I'If i~il

0-

če - ra- Ia? oj de- voj-kLmo-jo. je - si l' ve . čera - Ia ?

~ ~ J. I ~ ~ ?iJ ~ r~ I ~ aD,~ jJjjJ I

lj'

Le- pa de - kli -co __ sun - ce

7.

J. I

bi· stro_ vo -do tet:

lo-vi -lo,

bed_ku- ha-

sun-če-ce

ti,

__ nomse_ zo -ve-

"

no - ve -čer- je.

__

zdra- vi, ve-se- li ,_spo -Ijo_i - de-mo. _ _

r ;; J J. tt I r j j J I r)jJ l! kres no - ku- rif,

če-ri-IO

t\

La - do namje, dra -go namje,

Jij ~ ~ Pij efi J.t na i - vanjSkO

·na-ve-čerje.

Dr. Vinko Žganec Zagreb

89

Kuhač u Kopr vnici g. 1869. Franjo Z. Kuha č, naš najveći muzikolog, skupljao je od rane mladosti sve, što je značajno za du š u naroda, a naročito je od g . 1858 , do 1871. putovao po svim zemljama južnih Slavena i sahirao - da u kratko kažemo - : narodne popijevke, narodna glazbala, stare l·wjde, pjesmarice, skladbe, zagonetke, poslovi ce, trop e i f ig ure. osebine raznolikih narječja, kućne običaje , plesove i gradivo za p.)vijest narodne glazbe l ) SV0je putničke doživljaje zabilježio je Kuhač u Dnevniku, iz Jwjega bi on p0jedine odlomke priopćivao u raznim štampanim djelima. Ali mno go toga n!je nigdje priopćeno, a pogotovu ne u eijelosti, kao što n. pr. Kuhačev boravak u Koprivnici g. 1869 " što ja ovdje i znosim i prema potrebi popraćuje m tumačen j em , jer u Dnevniku ima i nerazumljivih mjesta, kratica i sl., a s Kuha č em sam mnogo razgovarao i dopisivao i njegovu književnu i glazbenu ostavštinu prou č avao 25 godina. Kuhač

je dne 31. svibnja 1869. II 6 sati tl jutro krenuo iz Osijeka prema Pečuhu, ~kamo je s ti~ao u sati na večer. Ondje je sa birao·izv.iesno gradivo l. ~lipnja, a " 2. lipnja je',preko Vizvara otputovao u Ferdinandovac, odanle preko Đurđevca u Virje,=gdje je boravio č etiri dana t. j. 3., 4., 5· 6. lipnja ~.) Tu je Kuhač imao mnogo posla ~ a Llspjeha, no mllogo mu je pomagao Ferdo Ru san :l)

9,:

Iz Virja krenuo je Kuhač kolima dne 7. lipan{ u 7 sati u jutro i stigao II Koprivnicu u 9 i po sati pri .i e podne Odsjeo je " u svrdtištu "Križu" ("Hotel Kreuz") danas đački konvikt i uzeo sobu, i ako nije znao, kako dugo će u ~ Koprivnici ostati. Čim je u svratištu sve ul'edio, odmah .ie posjetio:gradskog:orguJjaša,: učitelja pjevanja i kapelnika Joanelli-a+.) Joanelli nije bio kod kuće , a nje· gova žena dozvolila je Kuha č u, da premeće' .J02nellie­ ve kajde. Međutim Kuhač jc ondje našao samo njemačke sklad he, nijedne hrvatske, što je on u Dnevni_ ku obrazložio ovako: "Joanelli .' je Ceh, koji je u Kopl'i vnici tek 5 m~eseci.« :' i Poslije 'Joanel\ia posjetio je Kuha č " posjednika i bivšeg podbilježnika« ,Slavoja .Kosa n) Kolaračkoga i pokazao ~I pi s menu preporuku, koju je ' Kuha č u dao Rusan u Virju. Kos je - kazuje ' Kuhač i sam glaz~en te je kao pročelnik Koprivničke glazbe nabavljao ::; ;1 S\'ill strana jugoslavellsl,e skladhe. Kos je imao i vlastitu zbirku jugoslavenskih komada. Tu je zbirku spremno ,pokazivao Kuhaču te mu ne\ie

90

od tih komada darovao.

"UZ

revers«

posudio, a

neke i

Kos je osobno poznav . o Račkoga;) te ga dao pozdraviti. Os im toga je izjavio, da će slati Akademiji ") još v.e,5e prinose, nego su dotadašnji. U razgo\'oru s Kosom spomene Kuhač, da je u Virju, odaide je upravo doputovao, htio, da mu Rusan pokaže rukopis svoje operete "Zaručnici,,, Rusan da je rekao, da se taj rukopis vjerojatno nalazi kod kćeri tada već pokojnoga orguljaša Čepa ~) II Koprivnici, koja je po ocu sve baštinila, a Kuhač je ponajviše poradi toga rukopisa odlučio putovati u Varaždin preko Koprivniceln., Čim je to Kos ~1I0, ostavi svo.i doručak i odvede Kuhača Čepovo) kćeri udatoj za postolara, koji se zvao Kovač. Kad Je njoj Kuhač rekao, po što je do šao, odgovori ona, da je sv.e Čepove skladbe odnio Aleksa Dol ački, kO.ii je prijeli) bio kapelan u Koprivni c i '~ .) Iza toga je ta žena pokazala Kuhaču Kosu os tavštinu svoga oca - sanduk pun kn .iga i kajda, Ill) tu nije bilo nista, što bi Kuha-

a

l) Publill:e o tom II životopisu "Fr. Ž. Kuhač" ("Tam burica" 1903. br. 4-10 ), u knjizi A Kassowitz evijić "Fr. Ž. Kuhač" Zgb. lQ24, te II članku "F. Ž. Kuh3č" u zbirci " Z 'lam. Hrvati" (1925l. 2 ) Kuhač je odsje G u gostioni Avirović ( Antonija Pekarek ) te je platio za 4 noćenja 4 X L5 krajceraI forint, za 4 zajutarka 78 krajcara. Krajcer je stoti dio forinta ( novi:, iedinice) . 3 l Više o tom \I D:levniku te u životopisu Ferde ~usana u knjizi : fl'. Ž, KulLč " lIir:; ki gl3Zbenici" Zgb , 189~ str. t72· !28. 4 ) ,:-0 prethodnoj uputi ferde Ru sa na. 5 ) Potonji Kuhač e v navod je za p ')Vijest gr ada Koprivnice vrlo važan, jer tako saznajemo, da je Joanelli postao gradski kapelnik početkom g, 1869. a kako je njegov nasljednik Tomo Šestak kapelnik od g. (1I7~, jasno je, da je Joanelli bio kapelnik kratko vrijeme. ' 6 ) pisano II Dnevniku " Koosz " 19. 1910. 7) Dr. Franjo Rački, predsjednik Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu . 8 ) 7a Akadem ij u Sll se s~'lirali prino 5i dugo vremena. Q) Rusan je g 1815 ispjevao ' i ishitrio melodije za svoju šaljivu - kako je on naziva "spjevoigricu" - "Zaručnl c i", ali kako Rusan nije bio vješt glazbi pa nij\! mogao svoje melodije staviti II ka jde u kajdio ih je na njegov u molbu Čep. ;U I Kuhač je iz Virja htio preko Bjelovara otputovati u Varaždin, ali nije dobio kola, a i reko še mu da će u Bjelovaru slabo što d0biti, jer ovdje prevlađ\lje njemština i vojništvo. ll ) g. ,808.

12) Kasn:je župnik u Bučici blizu Gline, u Sv. Petru na Mrežnici (Dugaresa ).

konačno

ča zanimalo. - ' Konačno je Čepova kći izja vila, da je jedan dio tih kajda poslala mlađoj sestri Mariji Čep, koja je tada svršavala preparaadiju kod s Milosrdnica u Zagrebu' J.) Sada Kos odvede Kuha ča u franjevački samostan. U biblioteci toga samostana potražio je i pokazao Kuhaču stare rukopise "najvećom sprem, nošću i prijaznošću" gvardijan o. Nikola Kraljek što Kuhač honorira u Dnevniku riječim a : "Vrlo dragi čovjek taj gvardijan." Isti gvardijan je pokazao Kuhaču knji gu " Bogoljubnosti karstjanske", k oj u je u Beču dao g. 1849. štampati naš najveći crkveni skladatelj Fortunat Pintarić te posvetio kako či tamo u Predgovoru "školskoj mladeži." - U toj knjizi ima raznih molitava i 45 pjesama prevedenih s latinskoga jezika na hrvatski. Od tih 45 pjesama je - po kazivanju Kraljeka '~) - Pintari ć uglazbio 32, a ostale pijevke (13 ) samo je za orgulje udesio . U toj knjizi nalazi se onaj prekrasni "Te Deum." "Kraljek misli," veli Kuhač "da bi se ta knjiga mogla etobiti kod Wust\a l0) u Varaždinu. U tom samostanu našao je Kuhač mnoge crkvene skladbe Fortunata Pint'arića . Ipak izvjesnu količinu Pintarićevih djela, naročito rukopisa već nije Kuhač našao u Koprivn ič kom samostanu, jer su neki rukopisi bili poslani u Zagreb provincijalu, da ih štampa, a neke je opet odnio b ;vši kapelan Aleksa Dolački. ' Tu' nas zanima pitanje; U kakovom je odnosu bio Fortunat Pintarić prema Koprivničkom samostanu, (Idnosno, kako je tolika množina Pintari će vih skladbi dospjela u Koprivničkom samostan? Fortunat Pintarić, kolj se rodio g. ] 798, a . posvetio se samostanskom životu i glazbi, dubokO je proniknuo u dušu naroda , osobito u duhovnom pogledu. Zato su Pintarićeve popijevke prodrle u puk, i puk je mnogu Pintarićevu popijevku pri hvatio držeći il' svojom, pučkom i narodnom. Osim toga bio je Pintarić vješt u glazbi, osobito . u orguljanju i zato je pisao izvrsnu orguljašku glazbu, pa su orguljaši rado izvodili Pintarićeve skladbe. Budući pako da je Pintarić počeo skladati kao mlad čovj ek , a doživio 65 godina ži\'ota to su njegove skladbe već rano doprle svuda pa i u Koprivnicu. To svjedo či Slavoljub Fink , radoboj ski župnik u 27. brOju "Katoli(; k<' g Lista" g' 1860, govoreći o Pintariću. rij eeima: .,Ta koji je orguljaš u našoj Hrvllt sknj da n eillla koji napjev ili pjesmu njegovu?" Taj nav od potvđuje J. V-ć u životopisu Fortunata Pintarića u 17. broju "Napred ka « g. 186 1., a i Ester u "Nekrologu Fortunata Pi ntari ć a " : "Poznaje ga sve svećen sto i uči­ teljsl\' o. Glas milozvučnih napjevah njegovih dopro je i do drugih rodoljubah naših " {"Napredak" br.

6. g. 1867.} Kasnije je (g 1860.)

Pintari ć sastavio

veliL-:u zbirku crk venih popjevaka, misa , preludija, fuga pod n aslovo m "Lira crkvenih pjesama" ili kra će: "Crkv e na lira" te je zamolio bi sku pa Stros;; majera, da plati s tarnparske troškove. Strossmaje r je to ohećal) pod uvjetom , da se tek st pjesama is pravi prema tadašnjem hrvatskom književnom jeziku. Pintari ć povjeri taj posao mladom , poletnom Kcprivni ča n ~ u Đuri Esteru, koji je bio dobar pisllc i pozn avalac književnoga jezika I " ~,l što potvrđuje Ester rij ečima : " Meni je baš ta sreća u dio pala te mi (Pintarić) povjeri ispravljanje tek sta" ("Napredak " br. 6. g. 1867.) - Ester je marljivo radio i I kad bi izradio koji dio.• poslao bi ga Pintariću, koji je tada bio gvard ijan franjevačkog samo stana u Virovi tici, a kad je koncem g. 1866 . Pilltari ć bio premješten kao gla var samostana u Koprivnicu, mogao je brže raditi s Esterom , koji je po Kuha čevo j izjavi valjano ispravio tekst ,Crkvene lire." Tuma č tomu nalazimo u gore spomenut om " Nekrologu:" Pintari ć i Ester čes to s u razgovarali, izmjenjivali mi sli i tako su se među so bno popunj ava li. Ester je imao mnogo Pintarićev i h originalnih skladbi, tako i onu "Tuga hrvatskog rodoljuba," koju je Ester ispjevao, a Pintari ć uglazbio na dvije melodije u Koprivnici malo prije svoje smrti , što je vrlo značajno , jer je Pintari~ uglazbio u svemu 10 (deset) svjeto vnih pjeo;ama! Osim toga je i Pintarić sam kao izvrstan glazbenik u Koprivnici djelovao sve do svo je S III rt i koja .ie nastupila u ponoći između 24. i 25. veljače J 867. Taj neugodan događ'1j za cijelu varoš Koprivnicu objavio je Ester 26. velja če 1867. u gore spo menutom Nekrologu: 13 1 U arh ivu reč e n e šk01e našao sam. da je "Kri stina" (valjda Marija Kristina ) Č ejl, iz Koprivnice u Hrvatsk oj, svršila g 1868 I. tečaj, a g. 1869 II. teb j r reparandije U ono doba su u preparandiji bila sa mo dva tečaja \ razreda ). 14 ) Kralje k je s Pin ta ri će m više godina živio u varažid inskom franjevačkom sa most anu te je dobro paznavao sva ko t>intari ćevo djel o i prepi sao mn oge Pintarićeve skladb e ( Kuhač " Ilirsk i glazb." str' 71 ) 15 ) Dne ! O. lipnja 1869. bio je ~ uhač II Varai dinu i II Dnevniku čitamo: Wustl je samo knjigoveža, ati ima na skla dištu knjiga. Knjižaru ima udova Zu · ber i nj ezin bivši " l(om;s " Stiefler. (Toga Sti eflera je Kllhač s nekoliko marka tnih poteza il' rsno prikazao!) 16) Ester je bio u(itelj, kasnije ravnajući učitelj u Koprivnici. Sastavio je p i ~nnk e i ri sanke za pučke škole, pigao pedagoške i hi stor ičke članke te kaza · Iišne komade

91

e

"Pintarić,

laj veleza služni glazb enil, zn na š narod, boravio je kratko vrijelll e (2 mj esel: a) u Kopriq li c i, ali s u ga ipak l\oJJ ri\" ni (-;l lli i cij ela okoli ca lako obljubi li ,' da j e \'ij es t o slIlrti ne nadano j li) Iljeg ovoj neu g orln o d irnula cijelu ";Iro!;. Ta ko se u KoprivIli ci - i u sa mo. ta nu i izvan samost an a - g ojila pra va c rkv e n n glazba, pa je tu lllnogi im ao prilike. da up (l zlla pra vu crkven u giazlLI. Kao prim.i e r medu I ll ll n ~ i lll n ~ I u ž i gore spolllen uli Alel, sa D ol
Kos i Kral je k r\: ko še m e đu os tal i'l1I K uhač u da bi Đil o vr ije dn o. d a u M (' đ i !n u rj u p os jetI Dubrav u , jer goto vo sve p op ijevk e, koje s e rj evaju II Međ i m l lrj u, p o tječu iz Dubr a ve. Zaniml j iva su i o sta la op ilž an ja , koj] je l

U KoprivniCI

Kuh (l č nij e n ašao Rusa nov ruk op i.; " Z1r učniei " , radi koj ~ ga je došao II Kopri vnicu, a!i je našao drugih vrijedn ih st va ri i stoga je zad('vo ljan ostavio Kopriv nicu isti dan, kad je

92

onamo i došao t. j 7 . lipnja: U 6 sati navečer odva a o se Kuhač u Ko tur, a pr a tio ga je trgovac kožom Bet(l~eim ' " ,) koji je imao u Kotoru spedite rsk i pos ao . Put e m je B L' t1heim pripo vijeda 0 čudnovat S l uČ il j : U pr e-pirei je dan je čo v j e k drug r ga udar io b at in " m po l e đ i ma te se lId .,reni srušio mrta v. Kod se ciranja s e očito \ al o, da je moždin a u I1r p t e n j ači hila gnjila, i to od groznica. Sud je udarač '! riješi o kr ivnj e. Iz Kotora ot put ovao je Kuhač u Dubrav u pa natrag u Ko tor, a 0d a nl e vlak om p n -ko Ča­ kovca u Varažd in. ka mo je sti ga o 10. lipnj a 1869. U Varažd inu je među ostalim a p osj etio i franjev a čki sam ostan . ali ,. ondje n ije b ilo nik ,l kovih ka j da , n ego sa mo jedan har m 'ln ij. koji je imao krasan zvuk , a St ojil O je 100 f0rint i. Taj je harmo nij načil1io neki sto lar II l\: opri miei, koji nij e nikad prije pra vio gla zb al a . Zla ta ro vi-: ) iz Z n g r ~ ba d ao je tom st ola ru Ila p n pr ;; vill< s VOJ h a rm o nij. Sto lar je čit av Zl a iar vvib v b rmo n i j rastavi :) i d o ~ ro p reg led ao , a p o s li je je n a č i ni o drugi ha rm l nij . Sada (18 69) izr a đuj e jedan harnH Il ij ~ il 7 osm ic a nap II st io je s tolar;ju , po pravlja " rgu lje i d ru>! a glazba la". I
17 )

11 z a g r e bač. ko m i! ~ r ; j e vač k o l11 sa mostanu . darovao . Kllh ač u m'lO go i> 1' l t q ri ć ev ih sk la db i. ( Kuhač "Ilirski glazhen ici" sir Q ' ) v 19 ) Arnold 13 ,,11 11 : .... ie g. i 1836 knji go vo đ a Stedlon 'ce,

ka, n;ie rav!' ai' li S ' dionice. ISle g,xli ll e ' , ;:.L g. ) bio je Kuhač i II Zagrebu te je p.) jetio 1. srpn ja i 4. srp nja "dvorskoga sa vJc; lI ika Z l a ta rnv i ća" pa je u Dnevni kU za pi ~ a o 0 \ '0 ' . " Z l at arov i ć jc um jetnik Il a fi sha r1ll onici. Č es to se je dao č u t i na koncert ima." To je Đn ro Zlatarov i ć , koji je bio g. I S ) '. prvi p,ed;; jell!i ik hrv. pj ev. dru ~ i v a " Kolo" II Zagl eb!l. i~ tl taj Zla taro\'i( izvodi r> je ,a I koncertu ,,[( ola" 126. X. , tj J l na fi ;;harll1 l)J1 i(i s\'oju skl adb u "Potpur i za fisharmoniku " il Il a kOll cer' ll " Kula" I ·0. X 'S Ć! 'l . l na isb n! (Yla7ba hl ; ,/ 0 : 11 , klJ dbn " F a l ilčl i s e s br illa ntei " U ono dob a rije tl.;o j ~ Iko biu vještak na tom glazbalu, i 7.?to K u h a č Z l at a rovi ća u Dll evni ku is li če, jer je to bili) razmjerIl o novo glazb alo. JZll lll io ga je Hon·at K a lo barull Prand au g. 1826 . le ga naz\'ao ,.fisharmonik a" . l( ~ sl1 ij e mu dad oše naziv ' "eo lodikon" (aeolodic()n " a dan :l , g l zovem o "harm onij" (har 11l QniUIlI ' . Uz Pr an laua i Z 'J L r o vi ć a Ire b" s\'a ka ko poštivati i :.. ' (J ;' i u ' i :" ; ') - ~ ,.to i :.!·.1. koj i je umio izradi·ti tafo o dobre harmolI ije i popra\'ljat i ih tc je t ~ ko om ogll ci o, da je - kod nas - na stao sve v e ći blOj izv ađa ča na harm oniju. Bez ha rmonija se n('da po· m i , l j' ~ gla 7beni živo:. U crkvi, II koncertn oj dvorani , II ku ':i . ~ v agdj e se nj ime služimo. Dr. M. Stahuljak ' 20 )

Zagreb

Grad Koprivnica i tavernika:ni sud Građanima kral~.

slobo gradov a- izuzev pl

miće - ~ l1dio

prvoj molbi vlastis a gra dskim s ucem (načelni kom , ) pak Stl prem a tome bil i slobod ni gradovi izuzeti ne ~a m o od vla stelin ske, već i od župaldj :;ke j uri sdi kcije, a u Hrvat '3 koj i od ba nskog s uda. U drugoj molbi sudio je građanima u civilnim stvarima ili tavernikaini, ili pp.r so n alni sud; pl 'erna t ome da li apelacija proti v osude građa ns kog su da spada na tavernik aini ili pHsunalni sud. jer su se naši gradovi dijelili na dvije grupe; tavernikai ne i per so nal ne g r aJjove. Od hrvatsk ih g radova spa da li su u tave rn ikaine g radove: Z agreb, Kc'privnica, Križevci i pcslije Ka r lovac, a os t ali pod perso nala. Tavernikaini gradovi su dobili i treću ista nciju ; s tol sedmorice (tabula se ptemvirali s) . N ;'l j Pl tp uni ja zbirka tavernik alno g prava jf-st "Codex" , što ga je izdao Dr. Đuro K ovačić god. 1805. u Budimu.

ti grad ski sud u ci vilnim i kaznenim "t va r ima, na

Ve ć god ine 1353. pod ije li vši herc eg Stjepan Kqprivnici izvjes ne s lob oštine, odredio j e da se u pernicama proti v o.5ude korri vn i čkoga Sl:ca i njegovih prisežnika mogu pril.vati na njega, hercega ili meštra tavl roika , I) Gla som povel je od 4. studenoga 1356. kojom je kralj Ludovik I. podijelio K')privnici slobošti ne s l o b~dnoga kraljevskoga grada, bilo je određeno, da su građa ni duŽni plaćati kralju " čin ž " cenzus od 40 ma r aka u te kućemu novcu, svak :l marku računajući po pe t pensa. To su imali p la ć ati svake godine o novome Ijetu. 2 ) Kada su ono pod ~onac XIV. i na počet k u XV , stol jeća II Hrvatskoj vladala zbog buna t eška vremena oprostio je kralj Sigis mund g ud . 139-1:. i 1405, Koprivničane od sviju daća, a t ako i od " činža" . 3) Parnice između građ an a r ješavao je općin ski sud koprivnički, a prizi v je išao na kr al ia . Bilo je tu zaru r šenijih pRrn ica. G0dine 1558. , dne 5. svibnja naložio je k ralj F erdinand sucu i građanima grada Zagreb '! i Varaždina, da II teškim parnicama u rje šava nju istih pomažu građanima k oprivničk i m '). Kako znadE- mo, išli su prizivi u p arnic ama, rješavan im pred gradskim i varoškim sudovi ma, na samoga kralja, t. j. na t. zvo ta-:ernikal no sudište - ~edes tavernika lis - ko jemu je bilo sjedište u Požunu - locus sedis , lpg ibus ordinatus.

Tavernikalnome sudištu stajao je na čelu Kr. meštar tavernika - magister tav€: rnikorum regiae majestatis odn)sno njegov zamjenik II odsut nosti vicemeštra tavernika - vicemagister tavernicoru m. N a ovo su sudište bili obvezani slati svoje za stupnike svi gradovi - nuncios seu legatos, nuncije iliti

je

II

če iu

poslanike, koji su zastupali stranke 11 " parnicama , ili opet sam kralj. slobo grad, od ko jeg a su ovamo pošil jani ne samo da su ovamo slani u pOf.lu parnica, već i za t o da prime i saslušaju izvjesne upute i odredbe. Tavernikaino pravo ugars ko- jus tavernikale - o dre điva lo je artikl1lom 18 , ako bi se ko jem u gradu uskrać \vale njegove pravice i sloboštine (lib::: rtates) po kojemu plemiću ili velikašu, tad je dužan meštar tavernik po svojoj m o gućnosti pred kraljem biti u pomoć, a da se grad u svojim pravima ne krnji. Zato su svi f radovi običavali podavati meštru taverniku na godinu (činž) - censu s. Gradovi Budim i Košice po 10 forinli , ostali pako gradovi po 5 forinti II kovan om novcu (moneta). Artikulopet 35. određivao .ie: kazaa pako za gradove koji ne šalju svoje legate ili pr isjednike (legatI vel assesores) biti će za svaki dan na koji budu odsutni, kažnjeni po tri t eške marke (tres marcale gravis ponderi s ) koje se uzimlju za opću svrhu sudišta (tavernikainoga). osim ako se budu mogli razborito ispričati. Dalje određuje artikul 38: način utjerivanja kazne ili globe ondje potvrđene, bio je takav, da se legatili starješine (seniores) odsudeni na globu od triju maraka ponajprije opomenu, da taj iznos polože kod tavernikainoga sudišta i ako to nel) Smi čik la ,: Cod ex dipL

XII. 149 " 150. Zbornik muzeja grada Ko privnice I. 44 ,

Smičiklas :

Code x dipl XII. 373. U arhivu grada Koprivnice , arh. IV. 77. 4) U arhivu grada Koprivnice. arh . IV. Si.

2)

3)

Vjesnik drž. Vjesnik drž.

93

bi učinili, ovlašten je meštar tavernik, odno· sna vicemeštar, da to utjera bez ikakova pravnoga puta na posjedovnim pravima grada, i to u dvostrukom iznosu, s\'ojom vlastitom moći, o čemu su dužni gradski starješine i'ldati meštru taverniku ili vicetaverniku, pod njihovim peča tima ovršno pismo (literas executionales. ) Polovica ove globe ide meštru taverniku ili vicemeštru, a druga polovica starješinama (gradskim) . Vidimo , da su to bile stroge odredbe. Ali grad Koprivnica znao je ove odredbe i. omaJovažavati i propustio odaslanje savjeta na ta · vernikaIni sud. Tako se dogodilo i god. 163 3., kada nije došlo odaslanstvo na tavernikalni sud 1. svibnja. To se veoma zamjerilo tadanjemu taverniku Krsti Banffy-u od Doljnje Lendave. Zbog toga je on dne 23. svibnja upravio pismo gradu Koprivnici koreći ih zbog toga postupka, naglašu j ući. da su na sudu bili zastupani i gradovi Bartfeld i Eperies, čije odaslanstvo je putcvalo veoma pogibeljnim putevima i s veće daljine nego li je Koprivnica. On ih je uputio u odredbe tavernikalaoga prava i naglasic, da to čini, da ne bude oštećen niti on, niti njegovi nasljednici tavernici, i da ugled tavernika ne bude okrnjivan, da se riječ zakona vrši. Upozorava ih na pc sljedice, ako bi bio prinužden .obratiti se na kralja. Poziva ih, da se p okcravaju odredbama tavernikainoga prava - dakle, da dolaze na tavernikaini sud - i da plate ustap novljentl globu. Očekivao je od grada Kopri-

vnice .odgovor 5). Zbog pogibeljnih putovanja i daljina nijesu mogli u Požun dolaziti legati gradova, pak su tako mnoge parnice ostale neriješene, it mnoge je treblilo i revidiratj. Po iskazu vicemeštra tavernika Ivana od Kerestura nago.milalo se toga mnogo, što je trebalo da se riješi ne samo u interesu gradova, već i u interesu ugleda tavernikaInoga sudišta. S tcga je meštar tavernika Krsto Banffy pozvao 24. studenoga 1638. gc.d. iz kaštela Belotinca gradove na sijelo tavernikainoga sudišta, koje je urekao na osmi ~u navedenoga dana Preobraženja Pavla apostola t. j. na dan 30. siječnja 1639., na koji dan su se imali sakupiti u požunu svi legati gradbva, a tako i oni grada Koprivnice, povjerivši rasprave svojemu vicemeštru Kerestury-u. Upozorio je Koprivničane , da njihov notar pravovremeno izdade parničarima potrebne spise. Običaj je bio, da su takvi izdavani bili na hrvatskome jeziku, ali se ovima imao priložiti i latinski prijevod. Uputio ih je, da odaslani legati znadu mađar­ s ki i latinski , ili bar jedan od navedenih jezika . Imadu biti proviđeni ispra . . . nom punomOCI 1 naputkom. Ovi gradski starješine, senatori, neka budu vješti pravu i razboriti ljudi, jer im je dužnost, da na sudištu sudjeluju u raspravi 6) 5) Original kod g. Sudnika u Samoboru. 6) Original kod g. Sudnika u Samoboru. (l946.)

E. La szowski Zagreb

Drnj e Ovaj prikaz je preštampan iz petog sve ska Hrvatske enciklopedije, Zagreb 1945.

Drnje selo u kotaru koprivničkom, broji 1349. star:. (1931). Sjedište je općine i kat. župe, koja se spominje 'već 1334. Drnje je pogranična željeznička postaja pred hrvatskomadžarskom granicom . na Dravi. Stanovnici se ponešto bave ispiranjem zlatnih zrnaca iz dravskog pijeska. (Zvonimir Dorogby). Drnje je u ratovanju s Turcima 1552-1699 bilo znatna tvrđava na slavonskoj Krajini. U 'njoj je obično stajala posada od četrdesetak haramija, ali su u nju krajiške vlasti prema potrebi postavljale i po desetak t. zv, stranih

94

vojnika, koji su imali značenje redovite vojske. Kad je 1578. Krajina preuređena , Drnje je potpalo pod koprivničku kapetaniju, pod kojom su bile postrojene i krajišk~ tvrđave Đurđevac , Novi grad, Đelekovac, Rasinja i Ludbreg. Tada je pravilnikom određena i veličina posade u tim tvrđa ma. One nijesu trebale štititi taj dio Podravine samo od slavonskih Turaka, od sandžaka pakračkoga i požeškoga, nego mne go više od onih s lijeve strane Drave. Od toga vremena koprivnička je krajina u obrani zemlje imala veliko značenje kao i svaka od njenih tvrđava. I dalje

u 17. stol- posada se u njima sastojala od domaćih haramija i od redovite vojske, koja se s vremenom pojačavala. Od tih sedam tvrđava k o privnič ke kapetanije drnjanska je po snazi i važnosti posade bila treća: pred njom su bile koprivnička i đurđeve čka, za njom po r e u novigradska, ludbreška, đele­ k ovečka i ra sinjska. Drn.ie je moralo osobite braniti lake prelaze kod Žakanja i Đc keneša. kojima su kani žki i breznički četnici često pokušavali prelaziti na desnu stranu Drave. Od njihova p1ijenjenja . i rob ljenja dmjailska j e posada tn b l la štit iti naselja svoga mjesta . B Jtova, Torč f c a, P et eranca , Sigeca i Hlebina. Kraj ina je , dakako, i u s amom stanovništvu t ih sela imala postrojene vojne skupine, koje je mogla u nevolji upc trt'b:ti. Koprivnička

kapetanija izvršila Je svoju zadaću. Ona je svoje područje OČUVbola od već ega pustošenja i robljenja te održala, makar i u malom broju, staroRjedilački živalj. Kad su se poslije 1660. prlike na t om zemljištu donekle smirile. moglo se bolje razvijati i njegovo pu č anstvo. Tada je ' u tom razvitku u Drnju došlo dil jakoga izražaja i njegovo tvrđavno krajišničko naselje, koje je dalo osnovu buduć e m drnjanskom stanovništvu. Maleno područje kasnijega Drnja, koje su stisnula okolna · napredna sela, nije međutim uvjetovalo ni dopustilo veći razvitak t uga naselja. Lit.: R

Lopaši ć,

Spom. Hrv. Krajine l-Ill. Zagreb 1884·8Q.

Prof. Stiepan

Pavi č ić

Zagreb

Kape purgerskoga kora u Koprivnici. D vije kape ovakvoga izgleia našao sam prije prvog sv jetskog rata na tavanu ovdašnje gradske vijećnice. Umolio sam tadanjega gradon ače lnika Josipa Vargovića , da mi ih pokloni, jer da su iste vrijedne starine, koje treb~ da se sačuvaj ·l. On mi ih je rado poklonio i tako su se iste sačuvale do danas. B it će, da su to bile kape Purgerskoga kora, koji je po · četkolll XIX . titoljeća pos tojao u Koprivnici. _ Sačuvala su nam se pravila ovoga kora iz godine 1814. pad ovim naslovom: R ,:,gule illiti Naredbe po Szlavnom Magi stratushu Szlobodnoga y Kralycvzkoga Varasha Koprivnichkoga poleg kotereh vszaki pri Khoru iztoga Varasha z orusjem Szlusechi pod kastigu dole napiszanu odszeh dob vezda y napoUam ravnatisze ima, njpravlyene, y van dane vu Lettu 1814om1 . Ove Regule imadu u svemu 6 paragrafa, od kojih paragraf 1 gla si doslovce ovako: Poke~dob Szvetloszt Czeszbrszka Kralyevzka potrebuvati bi doztojala, da po vszeh Szlobodneh y Kralyevzkeh Varasheh za szegurnozto domachu naj mre pako 'vu Vremenu Taborov, Khori od Purgarov y drugeh Zta novnikov Mezta, vu broju, kaj naj vishe m ogu che taksze podignuti, da zjednakum Opravum · y potre· bnem Orusjem obzkerbleni biti imaju, zbog kojega Zroka vu Vara shu niti Tergovecz, niti Mester, josti manye Purgar poztati, ali prEbi. vati moguch bude, doklam szebe Opravum potrebnum neobzkerbi, dapache ova zapovedana Naredba yu Zkupnom Orazagu Zpravischu

potverdyena y za vekovechnu van dana jezato najpredi potrebno je, da vszaki Modre hlache zsnorum belum, prepiszani kratki Kaffebraun farbe Reklecz i modre farbe Aufschlage bele gumbe na R€-kleczu, dobro Napravlen cherni Klub uk , Cherni Navratek, to je Halsbindl, ktomu takaj zpodobnu obutely prizkerbi y pre? odvlachenya napraviti, kotera Oprava akosze chuvala bude vnoga Letta terpeti more, druga pako kajsze dotische Orusja, ova na kulikom josche faliju, Varash obzkerbeti zvremenom terszilsze bude. GQdine 1841. postojala je "Musik Band 3. des Biirgerkher" sa 21. glazbenikom. 2 ) Nije isključeno, da su ove kape nosili glazbenici ' ) Pismohrana grada Koprivnice: Br. 1714-18H. 2) Isto: Spis bez broja od 18. VI. 184 \.

95

navedenog Bi.irgerkhora. a ne momčad. jpr II navedenome ~ 1. 'Regula kod opisa nošnje izrič,to stoji .. Da se imade nositi, dobro napravlen cherni Klobuk", dok su naše dvije S : i ČU­ vane kape pla\Te boje. a ne crne. Među spisima sačuvanim u gradsk.J j pismohrani s aču­ vao nam se račun za vino iz godine 1834., koii radi za nimljivosti' u cijelosti donašamo :Conto Zverhu 3 1/2 vedra vina, koje zdola podpiszani na ztran PL:Tgar-kohrco Szlobodn oga y kraly. Varasha ovoga d alszem y najmr.:: ]C~ Na da n 12. Febt·. l. t. 834. 'illiti na D an Szvetloga Kralya Narodyenye poleg Dispozi tie G. penesh ega Kapitana Ignaczia Katho dal szen 11 /2 veder vina po ]0 f . V. V . vchin 15 f. - - - . x.

2ch Na Telovo pako illiti 1 Juniusha takaj l. t. polC'g Djspositie vezd2.Esnyega G. Kapitana Martina Segercz dalszem 2 vedra vina takaj po 10 f vedro vchini 20 f.-x. il1iti in Summa 35 f. - - X. Sig Vu K'Jprivnic:r.i dan 21. juniussa X34:. Georg. Diakovich Purgar. Vidi Segertz mp. Capitan. Kako vidimo naši Purgar-khorczi bili su jaki na vinu, jer su na dan kraljeva rođen ­ dana popili 11/2 vedru vina, a iza tjelovske procesije čak 2 vedre. . Godine 18\8. ovdješnja se građanska četa .. većom stranom sama razišla bila" te se nastojalo, da se ista godine 1850. na novo ustroji. Dr,

L.

Brozović

Koprivnica

I S K A Z darovatelJa InuzeJu Grada Koprivnice MALAN ČEC

dl'. VLADIMIR: 24 kom . bakrenog novca. 1 lim enu m e da lju. 1 prste n iz mjedi. VRBAN TOMISLAV, Kopl' . Ivanec : P ečatnik klobuč arskog c eha u Koprivnici iz go d . 1820. GREGUREC MARA rođ . SPOLJAR iz Pustakovca : Presli cu. ČESI ANA rođ . GABAJ , Koprivnica : Pl'eslicu. OBRAN STJEPAN, Koprivni ca: Više komada n a rodn og vezi \'il. Ć ESI MARIJA. Koprivnica: Guturu iz drva. VINCEK KATA . Kopl'ivnica: Z emljani vrč . SULrMANOV I Č dl' . S TAN KO: Že ljezni pokal ( posr ebre n) GRGURIĆ :MIL Ć I CA: Že lj ezni mač i z Šoderice I VAN KOVI Ć STJE PAN, Koprivni ca: Gline ni vrć KRAJNO V I Ć RANKO , g imnazij a la c : Kamenu sjekiricu VARGA STJEPAN , Breg i: Pres li cu KATINČIĆ VLADIM.IR. Z agreb: To pov s ku kugiju iz ž e lj eza. ROŽ.MARI Ć ALOJZ : D va bid ermaj e r t a n jUl'a J URINEC AMALIJA: Sveta č k i likovi iz voska pod s t a klom VARGOV I Ć dl'. ZVONIMIR. :Varaždin: Kućni b lagoslo\,. slika u okviru . BALAŠKO JOSIP, Kunove c: Preslicu ŠIP UŠ AUGUST , Starigrad: Tri kom. izrađ e nih kam e na iz ruševina Sta ro g gra da k raj Koprivnice BI:tUNEC MONIKA , P e t e ran ec: Pres licu FI Č KO MATIJA, Imbriove c : Štipaljku iz željeza PAVLEK STJEPAN (sin Miškinin ) Đ e l e kov ec : Drveni stolić n a kome je pisao pokOjni P av le k-Miškina. PETRIĆEVIĆ FPANJO, Koprivni ca : J edan žig zakl.

sud. tumača PETAK STJEPAN . Đ e lekovec: Brukle ERIEDRICH VIKTOR , Koprivnica (posredovanjem): Slika sa barjaka krojač kog ceha u Koprivnici iz prve pol. XIX.· stoljeća . BOR ŠČA K VLADIM!R, Medalju iz mjedi. KOTARSKI :"l.0. Koprivnica: Dvije lutke ; Ivančana i Ivančan ku u nar . nošnji GRADSKI N. O . u Koprivnici : 3 kom. pe č atnjaka . VRBAN DRAGUTIN, Kopr . Ivanec : Fotografije iz I va nca . KORDINA R OZA rođ. ĆI KOVIĆ , ~ Koprlvnica: Fotogra fij e BRLIČ A. E, Varaždin: 4 kom. knjiga, fotografiju ko pr i v. grad, fiškala M. pl , Hržića . meduIje iz pr vog svjets kog rata . FILIĆ pr.of. KREŠIMIR, Varaždin: Rukopisnu knjižicu pjes ama iz bod. 1833. VUKASOVIĆ I C IKA, Z2greb: Spis iz god . 1874. sa žigom : Kr. žup, kotarski ured PeteranečkI. HOR~AT

ud. JELISAVA , Zagrp.b : Svežanj rukopisa o povij es ti grada Koprivnice od pokojnog dra Rudolfa Horvata.

SOMOGJI MILIVOJ, Zagreb; Razne privnice.

tiskanice iz Ko- .

GRADSKI N. O. u Koprivnici: Biljezi grada Koprivnic e sa pretiskom "Gradski N . O . u Koprivnici." KOTARSKO-NAB. PROD. PODUZEĆ1\: .. IZVOR" Koprivnica : Uljanu sliku signiranu : Lj. bar. O (že govi ć'>

Izdaje : Odbor za os nivanje Mll ze ja grada Koprivni ce, kao sekcija Doma kulture . - Urednik: Dr. Brozo"ić Leuder. Koprivnica Zrinj.ki trg ,'j. I. kat. - { i redi,' ala čk i odbor : Kukec S tjepan. Paprika ho, Dr. Brozović Leander. - Tisak: Orad,ka "skara Kopri .. nica. - Za ti skar u odgo"ara Pavle Vratarić . - Izlazi po,'r e meno, kada urednik sakupi dovoljno cradiva. - Cekovni račun Po iitanwke štedionice br. 441 -7 04206. - Cijena 10 din. po komadu.