OŽUJAK 19. TREĆA NEDJELJA VELIKOGA POSTA – KRIŽUPOKLONSTVENA, glas 3.
TROPAR nedjeljni: Neka se veseli nebo, neka se raduje zemlja! Jer učini moć Gospod rukom svojom. On smrću satre smrt, prvijenac postade iz mrtvih, od ponora paklena izbavi nas, i dade svijetu veliku milost. TROPAR Križu, glas 1.: Spasi, Gospode, narod svoj i blagoslovi baštinu svoju! Podaj Crkvi svojoj pobjedu nad neprijateljima i zaštiti križem svojim pučanstvo svoje! KONDAK, glas. 5.: Ognjeni mač ne čuva više rajska vrata. On iščeznu, a mjesto njega ukaza se slavno drvo Križa. Satrven je žalac smrti, skršena je pobjeda pakla. Ti si se, Spasitelju, pojavio ovdje i doviknuo onima u hadu: Uđite opet u raj!
Krizant i Darija, mučenici
Krizant bijaše sin velikaša Polemija koji se iz Aleksandrije preseli u Rim. Imao je za učitelje sve najučenije ljude, ali svjetska mudrost ne zadovolji ga. U ruke mladoga Krizanta dođe Evanđelje i Djela apostolska i tako spozna pravu istinu. Svog učitelja nađe u svećeniku Karpoforu koji ga i krsti. Otac sve pokuša da sina odvrati od vjere, ali uzalud. Tada ga otac prisili da se oženi pogankom Darijom. No dalje su živjeli kao brat i sestra. Krizant uspije Dariju nagovoriti da i ona postane kršćankom. U vrijeme cara Numerijana oboje su bili strašno mučeni. Mučitelj njihov Klaudije, videći s kakvom neprotumačivom snagom oni sve podnose, i sam postane kršćaninom i sav dom njegov. Zato on, njegova dva sina i žena okruniše svoju vjeru mučeništvom. Krizant i Darija izdahnuše godine 288. u jednoj dubokoj jami zasuti kamenjem. TROPAR, glas 1.: Počastimo jednomislene mučenike, Krizanta, mladicu čistoće, i nadasve poniznu Dariju. Sjedinivši se u svetosti vjere, zasjali su kao zajedničari Boga Riječi, za koga su se ispravno borili te sada spašavaju one koji pjevaju: Slava onomu koji vas je okrijepio! Skava onomu koji vas je okrunio! Slava Onomu koji po vama sve dariva ozdravljenjem. KONDAK, glas 3: Žudeći za savršenom dobrotom, slijedio si svako dobro na koje si naišao, Krizante blaženi, te si svojim usitinu zlatnim besjedama Kristu priveo i slavnu Dariju koja pretrpjela mučeništvo i posramila mučitelja: s njom se spomeni svih nas koji s vjerom spomen vaš slavimo.
20. Monasi sv. Sabe, časni oci mučenici Ovaj slavni manastir nad potokom Cedronom kod Jeruzalema bi osnovan u 4. stoljeću od sv. Sabe Posvećenoga. U vrijeme vladanja Konstantina i Irene manastir su napali i opljačkali Arapi. Monasi ne htjedoše pobjeći, nego posavjetovavši se s igumanom Tomom, zaključiše: “Mi smo napustili svijet i došli u ovu pustinju iz ljubavi prema Kristu. Bila bi sramota da sada bježimo iz pustinje iz straha od ljudi. Ako budemo ubijeni ovdje, bit ćemo ubijeni poradi naše ljubavi prema Kristu, zbog koga smo i došli ovdje živjeti.” I tako dočekaše Arape. Neke od monaha strijelama ubiše, a neke zatvore u pećinu, nalože pred pećinom vatru te ih dimom uguše. Dogodi se to pred Uskrs godine 796.
21. Jakov, časni otac biskup, priznavalac Ne zna se gdje se i kada rodio niti mjesto gdje je bio biskupom. Zna se samo da je živio asketskim životom i da je u vrijeme cara Konstantina Kopronima bio proganjan kao branitelj štovanja svetih ikona. Umro je u progonstvu 756. godine.
22. Bazilije, svećenik mučenik Bio je svećenik u Ankari. Za vrijeme cara Konstancija i njegova nasljednika Julijana Odstupnika ovaj revni i pravovjerni sluga Božji mnogo je pretrpio od krivovjeraca Arijanaca. Umro je kao mučenik Kristov 362. godine.
23.Nikon, časni otac i njegovi učenici, mučenici Nikon je rođen u Neapolu od oca poganina i majke kršćanke. Po zanimanju bijaše on rimski časnik. Majka ga je tajno poučavala u vjeri Kristovoj. Jednom kad pođe na bojište majka mu je savjetovala da se, bude li u nevolji, prekriži i zazove Krista u pomoć. Tako i bi. Vrativši se sretno kući klicao je: “Veliki je Bog kršćanski!”. Jednoga dana tajno otplovi u Aziju gdje ga kiziški biskup Teodozije krsti. Po krštenju zatvori se u manastir. Biskup Teodozije pred svoju smrt zaredi ga za đakona, pa za prezbitera i posveti ga za biskupa. Po smrti majke on se, sa devet svojih učenika, ratnih drugova, uputi na Siciliju i
tu u Tigiji osnuje manastir. U vrijeme progona kršćana za cara Decija godine 250. mučeničkom smrću umro je Nikon i njegovi učenici.
24. Zaharija, časni otac Bio je sin Egipćanina Ciriona koji napusti ženu i djecu i zamonaši se i sina Zahariju uze k sebi. Živjeli su u manstiru blizu Carigrada. Ovaj Zaharija bi od Boga obdaren mnogim milosnim darovima i sav je gorio od revnosti prema Bogu. Umro je mlad i ostavio među monasima veliki trag.
Artemon, biskup Rođen je i odgajan u Seleuciji. Kad je apostol Pavao došao u taj grad, susreo se s Artemonom, utvrdio još više u vjeri i postavio ga za biskupa u tom gradu. S ljubavlju i revnošću upravljao je svojim stadom i u dubokoj starosti preselio se u vječnost.